Iako smo ranije pisali u nekoliko navrata o Dobroši u općini Prozor-Rama, a zadnji kratki tekst i par fotografija je u našoj reportaži „Gdje za vikend“, ipak, ugodna nedjelja nas je odvela u još jednu fotoreportažu u ovo mjesto.
Gdje za vikend ili zašto posjetiti Ramu – DRUGI DIO
S magistralne ceste M-16.2 Prozor-Makljen – Gornji Vakuf/Uskoplje skrećemo desno Regionalnom cestom R-418b Prozor-Konjic. Nakon vožnje nešto manje od četiri kilometra stižemo u mjesto Dobroša. Ovo mjesto ima zanimljivu povijest. O njoj svjedoči „Biskupov grob“ koji se nalazi ispod sela. Mještani su s koljena na koljeno prenosili legendu kako je na tom mjestu ukopan biskup koji je ubijen za vrijeme Turske vlasti. Ukrašeni uspravni stećak upućuje da je zaista riječ o grobu nekog uglednika ondašnjih vremena.
Lokalitet se usko povezuje s mjestom Vrdol u Ljubuncima
Ovaj grob se povezuje i s gorobom na Makljenu koji Dobrošani i Gmićani prozvaše „Grob nepoznatog katolika“. „Biskupov grob“ je svjedočanstvo jednog vremena koje je bilo turobno i teško, smrt je vrebala na svakom koraku. Zanimljivo bi bilo istražiti baš tu tajnu “Biskupva groba”.
Prema narodnoj predaji ispod Dobroše je nekada bio karavanski put koji se iz Ljubunaca nastavljao preko Gmića ispod Makljena dalje Gornjom Ramom prema Dubnu, a odatle do Salone i Splita.
Zelenjak
Osim ove neistražene tajne o „Biskupovu grobu“ Dobroša ima jednu svoju posebnu skrivenu tajnu. Riječ je o izvoru Zelenjak na kojem voda nikada nije presušila i uvijek je oko njega zeleno. Vjerojatno ga Dobrošani i prozvaše tim imenom.
Tijekom pandemijskog vremena i silnih ograničenja Dobrošani se nisu dali zatvoriti niti smesti, nego su zasukali rukave i dali se na uređenje izvora Zelenjak. Osim što je uređen izvor uređen je o okoliš. Uređena su dva mala jezera, izgrađena nadstrešnica, postavljene klupe, kamin u prirodnoj stijeni, sve ono što treba za jedan izlet.
Dobroša bila poznata po magarcima jer je svaka obitelj tu životinju imala za pomoć u svojim poljoprivrednim radovima, on je postao na svojevrstan način simbol mjesta. Stoga su Dobrošani tijekom uređenja postavili taj simbol i kod Zelenjaka.
Dobro je zakoračiti u Dobrošu i otići na Zelenjak, osvježiti se uvijek izrazito studenom vodom, okrijepiti se u ugodnom ambijentu.
Filipović o Dobroši
U Dobroši su živjele i još uvijek žive obitelji prezimena Andrijanić, Andričić, Bradić, Drežnjak, Meštrović, Petrović i Zadro. Etnograf Milenko Filipović je u svom djelu „Rama u Bosni“ tridisetih godina prošlog stoljeća o Dobroši zabilježio slijedeće:
„Selo je raštrkano po kosama. Svuda oko sela i po selu mnogo šume. Dva su glavna čopora kuća: Gornja i Donja Dobroša. Gornja Dobroša je u vrhu Doca i na kosi. Donja Dobroša je oko potoka ispod Tisnog. Iznad sela su visoke a strme strane Kozje Stijene i Mali ili Crni Vrh, između čijih je gruda usječen potok Tisno. Selo ima mnogo živih voda; glavne su Svarovice i Kupušnjak. Od Kupušnjaka i od drugih manjih vrela nastaje potok Dragić koji silazi niz Ždrlo u potok Krupić. Njegova je pritoka i potok iz Tisnog. Ostali potoci se zovu: Iza Jasika Potok, Mračna Draga, Vodena Draga, Njive su raštrkane po Krčevinama: Selišće, Zelenjaci, Dolac, Ograde, Džaferovica, Ravne, Bila Voda, Diljke, Jesike, Ravančina, Staro Blace, Majdan, Urije. Šume su: Jelovac, Buljkovica, Golušnica, Tribanj, Kalac, Halipova Strana, Dubrave, Lučice, Slimena. Ranije je bilo mnogo više šuma. Čairi su povrh gruda, nad Kozim Stinama: Alinove Strane, Dubrave, Javora i Dragić.”
Katolici: Petrovići ili Samarđići (2 k.) zovu se Samarđićima po djedu koji je pravio samare. Starinom su iz Rakitna, gdje još ima Petrovića. Došao je ovamo djed. Od tog roda su i Andrijanići (1 k.), Zadre (7 k.). Nekada je to bila kuća sa trideset i pet ukućana. Daljom starinom su Betunjani iz okoline Zadra, a u Dobrošu su došli iz Raške Gore. – Andričići ili Babići (2 k.) su došli prije 1878. s Orašca, gdje ih još ima. – Bagare (1 k.), djed je bio rodom iz sela Graca od Duvna. U Dobroši su od 1831. godine. – Meštrović (1 k.) je išao po najmu i naselio se oko 1900. Rod je s Meštrovićima u Prozoru.
Ranije su u Dobroši bili i ovi katolički rodovi: Vlajčići, sada u Krančićima, Ivančevići, koji su izumrli, a bili su iz Družinovića, i Barišići
Muslimani: Od 1912. boravi u selu samo Jusić (1 k.) koji je ranije dolazio s Duga samo preko ljeta. Od 1926. ljeti dolazi na Krmsku Glavu Kurtagić iz Prozora.“
