Temperatura zraka je minus 2 stupnja C, puše slab vjetar, nebo nad duvanjskim krajem umjereno je vedro, ima malo tankih oblaka na putu sunčevih zraka, ali nestat će oni s odmakom dana.
Ugodan vam i blagoslovljen današnji dan, a blagoslov i mir u duši posebno treba biti pojačan u ovim danima, u mjesecu travnju, kada duvanjski žitelji, ali i susjedi i brojni prijatelji vraćaju tužna sjećanja, bolne uspomene na teške ratne dane, kada mnogi mladi dadoše život za Domovinu, za slobodu, za Kupres, Tomislavgrad, Livno, Ramu, Posušje, Široki….Oni koji su preživjeli a četiri godine na ratištu proveli i da su, naizgled, zdravi, nose traume, nose ožiljke na duši, nesanicu, ružne snove i bore se s tim godinama, ali žive, najčešće šuteći i svoju muku mučeći, svoje brige brinući, jer i kad progovore nitko ih ne čuje, neki drugi koji ne znaju ni što je rat, ni ratište i nisu, i neka nisu hvala Bogu, nikoga u ratu izgubili, dakle neki takvi ratnicima sudbinu određuje, ali štaš?!
Teška tema u rano jutro, e da se gumicom, kao slova s papira, mogu izbrisati ružna i tužna sjećanja ili samo klikom na tipkovnici “delete” sve to poništiti, život bi bio ljepši i veseliji, ovako vukući sve te uspomene, sve te traume…svakodnevno vodimo borbu sami protiv sebe, ali…bit će bolje, u nadi je spas! Iako se najčešće suzdržavamo od javnog buđenja tužnih sjećanja, nekako nas u travnju mjesecu zanesu, odnesu…i moramo!
S ljubavlju u srcu, mirom u duši, unatoč svemu pozitivnih misli, empatijom za druge, uz zahvalnost Bogu na velikom daru-novom danu, s osmijehom na usnama i sjajem u očima, budimo nečije sunce, nečija radost, nečija ljubav i ljubimo!
www.tomislavnes.com
