„Ako ste neutralni u situacijama nepravde, odabrali ste stranu tlačitelja.“ – Desmond Tutu
Posljednja srijeda u veljači rezervirana je za Dan borbe protiv vršnjačkog nasilja. Ove godine ga obilježavamo 26. veljače.
Definicije vršnjačkog nasilja razvijale su se kroz vrijeme, posebno s pojavom elektroničkog nasilja, no njegova su ključna obilježja ostala ista. Vršnjačko nasilje definira se kao bilo koje agresivno ponašanje koje uključuje sljedeće aspekte:
1) namjera da se načini šteta
2) opetovanost
3) jasna neravnopravnost moći između počinitelja nasilja i žrtve (Gaffney, Ttofi i Farrington, 2021).
Kako bi se podigla svijest o vršnjačkom nasilju te kako bi se potaknuo sustavniji rad na prevenciji nasilja, Hrvatski sabor je u veljači 2017. godine donio Odluku o proglašenju Nacionalnog dana borbe protiv vršnjačkog nasilja, koji je poznat i pod nazivom Dan ružičastih majica. Dan ružičastih majica počeo se obilježavati u Kanadi 2007. godine nakon što je dječak koji je nosio ružičastu majicu u znak podrške majci oboljeloj od maligne bolesti bio izložen vršnjačkom nasilju.
Iako se vršnjačko nasilje ponavlja, djeca i mladi ga često ne prijavljuju zbog straha od pojačavanja nasilja ili nesigurnosti u to je li određeno ponašanje nasilno.
Kada određeno ponašanje „prelazi granicu“? Kako prepoznati nasilje? Djeca mogu biti izložena brojnim vrstama nasilnog ponašanja, od tjelesnog preko verbalnog, socijalnog, seksualnog, do elektronskog, kao onoga koje je posljednje prepoznato (Reić Ercegovac, 2016). Iako nasilje može poprimiti različite oblike (od nanošenja ozljeda osobi preko izrugivanja, ponižavanja do izoliranja), zajedničke karakteristike nasilnog ponašanja su da prelazi osobne granice i da kod žrtve izaziva neugodne emocije (poput prestrašenosti, tuge, ljutnje itd).
Koje su posljedice vršnjačkog nasilja? Posljedice mogu biti dugotrajne, mogu otežavati svakodnevno funkcioniranje i prouzrokovati osobnu patnju. Postoje jasni dokazi iz longitudinalnih istraživanja da doživljeno vršnjačko nasilje može uzrokovati smetnje mentalnog zdravlja u odraslosti, poput depresivnosti, anksioznosti i suicidalnosti. Vršnjačko nasilje je prepoznato kao vodeći javnozdravstveni problem koji povećava rizik za lošije zdravlje, niže socijalne i obrazovne ishode u kasnijim razdobljima. Ove posljedice nisu ograničene na žrtve nasilja, nego na sve uključene u nasilje, kao što su počinitelji i žrtve-počinitelji: u odnosu na opću populaciju, veća je vjerojatnost da će se počinitelji nasilja osjećati tužno ili beznadno, imati suicidalne misli, nositi oružje, izostajati iz škole, opijati se, ali i sami biti žrtve nasilja (Gereš i sur., 2021; Armitage, 2021).
Kako prepoznati da je dijete uključeno u nasilje?
Bilo koje dijete u bilo kojem trenutku može postati žrtvom nasilja. Važno je pravovremeno reagirati kada posumnjamo da bi dijete moglo biti izloženo nasilju. Neki od indikatora mogu biti promjene u ponašanju i navikama – dijete je tjeskobno, sniženog raspoloženja, češće plače, izražava strah od odlaska u školu, izbjegava školu, odbija jesti ili pojačano jede, teško usniva i održava san. Može postati i agresivno i uznemireno, razviti psihosomatske simptome, poput glavobolja, trbobolja, vrtoglavica, bolova u mišićima. Mogu se pojaviti i suicidalne misli i namjere.
Što učiniti kada primijetimo da je prisutno vršnjačko nasilje?
Svaka osoba u djetetovu okruženju – roditelji, učitelji, vršnjaci – može pridonijeti stvaranju sigurnog i podržavajućeg okruženja. Ako sumnjate da je dijete izloženo nasilju, obratite se stručnim službama i potražite pomoć.
U nastavku donosimo poveznice na kojima možete pronaći korisne informacije o postupanju u slučaju sumnje na nasilje.
Unicef
Hrabri telefon
Centar za sigurniji Internet
Psihološki centar Tesa
Uz žrtve, važno je pružiti pomoć i osobi koja se ponaša nasilno, s jasnom porukom da činjenje nasilnih djela nije dozvoljeno i da se neće tolerirati. Oni koji čine nasilje trebaju biti rano prepoznati uz razumijevanje da vjerojatno imaju probleme u više područja svog života. Na institucijama je dugotrajni zadatak sustavnog rada na prevenciji vršnjačkog nasilja. Nasilje nije privatna stvar – odgovornost je svih nas da ga zaustavimo i spriječimo.
Vjerovanja i stavove koji podržavaju otvorenu upotrebu agresije i normaliziraju nasilje, potrebno je mijenjati na svim razinama društva, objava je Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja 
Danas obilježavamo Dan ružičastih majica, podsjećajući koliko je važno graditi svijet bez nasilja! 
Biti prijatelj, podrška i glas ohrabrenja znači mijenjati zajednicu na bolje.
Nasilje nije hrabrost
Budimo glas ljubavi, razumijevanja i poštovanja, piše :Nadbiskupijski centar za pastoral mladih “Ivan Pavao II.”
www.tomislavnews.com
