Mostar — Izložbom pod nazivom “Umjetnost kao terapija”, mostarskoj publici će se u Centru za kulturu, u utorak 6.12. s početkom u 19 sati zajedno predstaviti Sanela Čopelj i Ana Medan.
Ovom postavkom se nastavlja ciklus “Trebao mi je neki novi početak” u okviru kojeg zaljubljenici u slikarstvo imaju priliku predstaviti se javnosti po prvi put.
Sanela Čopelj rođena u Mostaru 1972. godine. Osnovno i srednje obrazovanje završila u Mostaru u gradu u kojem i danas živi i radi. Godine 2017. obavila je i svoju prvu knjigu poezije “Još uvijek vjerujem” koja je zapravo zbir njenih emocija, ljubavi i nostalgije za ljepšim svijetom. Predsjednica je udruženja “SAS- kultura življenja” koje je do sada realizovalo nekoliko različitih projekata. Od 2018. godine, kako sama kaže, u njenom životu “su se počele rušiti kule od karata”. Ogorčenje, ljutnju i bol koje je sakrivala od ljudi pokušala je pretočiti na platno. Do tada se nikada nije bavila crtanjem, ali je akrilnom bojom sada pokušavala ispoljiti i artikulisati svaku vlastitu emociju. Bez neke unaprijed zacrtane ideje i nekih velikih motiva, Sanela je svoju bol prenosila na platno.
Ana Medan je rođena 1982. u Mostaru; po zanimanju je građevinski inženjer, uz to je i honorarni prevodilac za engleski jezik. Jedno vrijeme svog života provela je u Novom Sadu, a 2019. se vraća u rodni grad. Slikarstvo joj je, naglašava, povremeni hobi još od malih nogu. Nakon iznenadne majčine smrti, slikarstvo za nju postaje jedna vrsta terapije, način da se realizuju neke neostavrene želje, ispune neki snovi iz ranog djetinjstva. Od tehnika koristi kombinovano ugalj, akril i akvarel, a tu su i suhi pasteli.
Na samom svečanom otvorenju ove izložbe, a u svojevrsnom uvodu, Dario Terzić, doktor komunikoloških nauka pokušaće definisati bol kao komunikološki fenomen, kao poruku i znak koji nas nekada pozivaju da reagujemo na kreativan način – kroz pisanje, crtanje, razne vrste modeliranja i slično.
(StarMo)