Danas se u mom Roškom Polju u Vojkovićima slavi Ilindan.
Piše: Biralo me/FB
Na drugom kraju sela, kod crkve svetog Ivana posljednji je ispraćaj jednog Ivana kojeg smrt uze u najboljim godinama života. I kad bi bio jedini…
Posljednjih godina kao da se smrt naumila na moje Rožane, da mi Bog oprosti, pa ih, mesečini, odnese više nego u zadnjih tridesetak godina.
Među njima i dvojicu iz mojih školskih klupa, pa i mnoge nešto mlađe ili nešto starije.
Više se ne usudim proviriti na duvanjske portale od straha da me opet ne sablazni znak križa iznad nekog, poznatog mi, mladog lica, kao što je lice moga Ombaranina Ivana, kojem neka Gospod udijeli (s)pokoj vječni.
Zatečen još jednom ovakvom tužnom viješću, čovjek ne može ne zapitati se što se to događa sa svijetom, sa smrću i odlascima sve mlađih i mlađih ljudi u vremenu kad je medicina tobože toliko napredovala da “mijenja” ljudima spol, gene, DNK i naravni poredak stvari do neslućenih razmjera, dok su istovremeno bolesti u porastu, a smrt nemilice kosi koga se već dočepa.
Ne znam kako je po drugim selima, ali znam da je vaktile umirala samo starija čeljad.
Naravno da uvijek i u svemu ima iznimki, no one su rijetke i zato iznimke.
Danas postalo uobičajeno čuti da je otišao još jedan mladi život u naponu snage.
Bliži li se sudnji dan ili je smrt polupala lončiće, pa bezosjećajno, kako to samo ona znade, grabi s reda, pa kog dohvati.
I kako će sad sritni narod na jednom kraju sela slaviti svetog Iliju, dok na drugome sahranjuju jednog od njih? Jednog od nas.
Sveto pismo tvrdi da smo stvoreni za vječnost i svi to vjerujemo, ma, nije nam zbog toga ništa manje žao kad se toj trunčici vremena na Zemlji oduzme neka trunčica – ona što joj, i po Božju i po ljudsku, pripada.
Toliko toga u životu nam izmiče i jedino što nam preostaje jest voljeti se i poštovati dok smo živi da ne bude prekasno.
Danas su moje misli i molitve na onoj drugoj strani sela gdje se srca uzaludno bore s tugom i suzama koje će, vidljive ili nevidljive, teći sve do dana kada “Bog otrti svaku suzu”, kako je obećao.
Ionako to jedino On može.
Laka ti roška zemlja ispod našeg lipog Zavelima, zemljače moj!
Obitelji iskrena sućut!
Foto: Roško groblje i crkva sv. Ivana, Tomislav City
Biralo me
Objava Biralo me: Danas se u mom Roškom Polju u Vojkovićima slavi Ilindan pojavila se prvi puta na Tomislav City.
Izvor: ( tomislavcity.com / Mostarski.info )
