”U našoj županijji nisu još obradili jedno pet – šest biračkih mjesta. Pa šta vam to govori? Taj CIK (Centralna izborna komisija op.a.) je u današnje vrijeme moderne tehnologije zaostao totalno.”
Tim riječima dočekao nas je Jugoslav Brdar iz livanjskog SDP-a. Kasnije će neki Livnjaci to popratiti i rukama učinivši znak navoda: “Kao prebrojavaju, čuj, pa znamo mi šta oni sad rade”.
Jesu li nedjeljni opći izbori u Bosni i Hercegovini bili pošteni, šta su uopće građanima donijeli, hoće li biti ikakvih promjena ili će ostati sve po starome, šta je to “staro”, a šta bi to bilo novo, kao i to šta je sada učinio Visoki predstavnik Schmidt kada je promijenio Izborni zakon te treba li Ninu Raspudiću iz Mosta prijedlog da se Željko Komšić u Hrvatskoj poglasi personom non grata (nepoželjnom osobom)…? Zanimalo nas je svašta u utorak u Livnu dok su se, eto, rezultati BH izbora još brojali, ali odgovori građana su manje više u skladu s političkim uvjerenjima sugovornika.
SDP-ovci i njihovi simpatizeri će mahom reći kako izbori nisu donijeli ništa novo i kako će nacionalne podjele u BiH, kao i raspored glavih stranaka na pozicijama odlučivanja, manje više ostati iste. Ipak pozdravljaju promjenu u Predsjedništvu BiH gdje je Denis Bećirović zamijenio Bakira Izetebegovića, dok će birači HDZ-a i Livnjanke Borjane Krišto, koja nije uspjela nadjačati protukandidata, i dalje frktati na Komšića kojemu zamjeraju da nikada nije prišao u ove krajeve.
– Pa rekao je da ga nikad ne zovete?
– Šta ga imamo zvat, neka sam dođe i vidi kako Hrvati žive, neka tu proba malo našu rakiju – uzvratiše nam troje veseljaka na koje smo naišli u kafiću Jaguar.
– A koja rakija je ovde najbolja?
– Dudovača – kao iz topa će Ante, a prezime mu ne znate jer se nije htio predstaviti. U društvu je s Dinom i Perom. Kažu, ne treba Komšiću dati ni u Hrvatsku ni u Herceg-Bosnu je, “kao prvo, čovik nije katolik, kako će predstavljat Hrvate”?
– Pa bila je kandidatkinja katolkinja Krišto, kako to da nije prošla?
– Zar vam nije jasno kako? Ne možemo mi glasat za Muslimana ako imamo svog predstavnika Hrvata, to bi trebalo zabranit – tumače nam veseli mladići. Rekosmo im da je Schmidt sad malo popravio situaciju za Hrvate.
– A meni je žao onog Incka što je išo, vjeruj mi.
– Zašto?
– Tako, sviđa mi se njegovo ime, onako zvuči ko da neki fudbaler, a ovaj Šmit ne čuje se, ko da vozi formulu jedan, hahah…
Nakon ove “ozbiljne”, čuli smo još neke analize izbora i političkih prilika u Bosni i Hercegovini. Gradske ulice i nisu baš obilovale predizbornim plakatima. Naišli smo na nekoliko, uglavnom HDZ-a, premda će mnogi reći da se baš oni skoro nisu ni čuli u ovoj kampanji.
– Onog momenta kad se Komšić kandidirao, HDZ je bio siguran u svoj parlamentarni uspjeh pa im velika kampanja nije ni trebala, to je moje osobno mišljenje – tvrdi Jugoslav Brdar.
Njegova kolegica iz SDP-a i predsjednica Gradskog vijeća u Livnu, Hana Milak, kaže da je imala puno informacija s terena gdje se svašta “pokušavalo” s rezultatima.
– Ali spriječili smo ih. Na izbornom mjestu u Bili pokušali su se iznositi listići sa biračkog mjesta i popunjavati. Iza toga stoji HDZ. Još ne znam jesu li uspjeli šta, ali vidim da se na tom mjestu i dalje broje glasovi. Na biračkom mjestu Srđevići došlo je do fizičkog obračuna, jedna djevojka je napadnuta i pala je u nesvijest. Iznosili su glasačke listiće dementnim osobama. Pozvali smo predstavnike OSCE-a i Gradskog izbornog povjerenstva, ali kad su oni otišli opet se to događalo. Znači, način na koji pokušavaju doći na vlast je strašan, jer ne samo da starije i bolesne upotrebljavaju, i to u ruralnim sredinama, nego i djecu koja su raznosila letke – sablažnjena je Hana, a o slučaju na biralištu Bila već se pročulo.
– Čak osam posto je nevažećih listića. Pa zamislite vi to! Tu su itekako moguće malverzacije, jer ako vidiš jedno zaokruženo ime dovoljno je samo da naknadno staviš kvačicu kod još jednog imena i eto ga nevažeći listić. Pa ovdje se i danas zna da glas košta sto maraka što se za onoga ko prođe u županijsku skupštinu isplati jer mu je naknada tolika da u godinu dana itekako zaradi – kaže Brdar, inače general HVO-a u mirovini kojemu su mnogi u Livnu svojevremeno prilazili pa ga pitali “gdje ćeš među komunjarama?”.
Članovi SDP-a u Livnu
Tom Dubravec/Cropix/Cropix
– A najviše ih je u HDZ-u i SDA, prešli su odma, al’ to nema veze, ljudima ne možeš dokazati – odmahuje i čita nam rezultate.
– Izlaznost je mala. Vodi SDA, drugi je HDZ, treći je SDP, onda Komšićeva stranka, pa Narod i pravda, to je bivši HDZ, Naša stranka… Znači, SDA i HDZ bez ikoga mogu formirati vlast. A Bećirović bi morao biti kandidat građana BiH, razumite, a Komšić je dosadašnjim svojim djelovanjem i priklanjanjem Bakiru Izetbegovićem pokazao da nije to za što se predstavlja. Ali uspije svojom retorikom uvijek pridobiti birače, uvjetno rečeno, građanske opcije. On uoči izbora ide prikupljati milijun potpisa za građansku BiH, a sve su to šarene laže za pridobijanje glasova. On lovi na tu priču za građansku BiH, a s druge strane imate HDZ koji sanja o trećem entitetu, SNSD lovi na priču o odcjepljenju, a neće se desiti nijedno. Ali predugo to traje, već trideset godina je ovo mrcvarenje ljudi i pronalaženje formule za funkcioniranje države – zaključuje čelnik SDP-a.
Stranački mu kolega, Momčilo Bajić, koji je bio kantonalni ministar zdravstva, kaže kako smatra da su za dvije godine koliko mu je bio mandat ipak nešto uradili, ali je to malo vremena za prave promjene. U SDP-u je zato što ga ne zanima tko je što po nacionalnosti, već kakav je čovjek i sa žaljenjem konstatira da će u Bosni i Hercegovini sve biti naopako dok je ovo prvo važnije.
Možda nije samo to presudno jer mnogi s kojima smo popričali tvrde da se glasa po stranačkoj pripadnosti i to prvenstveno zbog posla. Zanimljivu opservaciju dao nam je gost jednog kafića koji se nije htio predstaviti.
– Znači, HDZ je ovde dobio oko dvije hiljade glasova, a samo u Šumariji je zaposleno njih 900 plus još nekoliko stotina po drugim institucijama i to vam je to. Oni masovno zapošljavaju pred izbore, a kasnije što bude.
Tom Dubravec/Cropix/Cropix
– Ja sam bio posmatrač na izborima, jedan mi je rekao da je glasao za svog rođaka. To vam je to, ovde nema ideoloških razlika među strankama, jer mi smo rodovska zajedica, a ta je bila prije plemenske – konstatira Ivan Vukadin iz HDZ 1990. Kaže da je dobio naputak da se drži zakona i nikakvih nepravilnosti na njegovom biračkom mjestu nije bilo.
On ne očekuje bitne promjene u Bosni i Hercegovini jer, kako kaže, nitko kantonima ne brani da se gospodarski razvijaju kako hoće i umiju, a to su male države svaka za sebe. Svi su orijentirali na nacionalna pitanja, umjesto na gospodarska.
– Zapravo je u BiH posvuda građanska država. Bošnjaci se žale da nemaju građansku državu, a zapravo je imaju u svih deset kantona. Kod nas kanton nije isto što i županija u Hrvatskoj. Mi ovdje imamo sve ingerencije nad zdravstvom, školstvom, policijom.Nitko nam ne smeta da razvijamo gospodarstvo. Problem što nitko na ovim izborima nije spominjao razvoj, socijalna pitanja, a svaki kantom ima ingerencije da se time bavi, osim vanjske politike i vojske što je zajedničko. Ne mislim da je problem ove države i svih naroda Dejtonski sporazum, već korupcija. Njemačka ima šesnaest država – tumači Vukadin.
Zatekli smo ga u kafiću s društvom, ali jedini on je htio otvoreno razgovarati.
Dobacuju da se forsira nacionalna priča zato što narod to zanima, a kakav narod, takvi političari.
Gradonačelnika Darka Čondrića, iz HDZ-a, nismo zatekli u gradu, jer je otišao na hodočašće u Međugorje s izbornikom nogometne reprezentacije Zlatkom Dalićem.
Slobodna Dalmacija
