Sjetite se tržnica u svojim općinama i gradovima nekad i usporedite ih s onim što vidite danas. Neke su potpuno nestale, neke životare, a neke su postale nešto sasvim drugo jer ih je pomodarstvo izbrisalo. Međutim, tek u posljednje vrijeme vidi se koliko su vrijedile te tržnice jer je na njima bilo mnoštvo domaćih proizvoda, voća, povrća i drugih kultura.
Tržnice nekad
Ovih dana analizira se i zbog čega smo tako olako izgubili tržnice s kojima je nestalo kvalitetnih kultura, nestalo je i neke konkurencije i borbe da se nabavi što bolji proizvod i plasira ga se pučanstvu.
Nedavno je to u svojoj kolumni analizirala i Vesna Mijat, agronom, zaljubljenica u prirodu…
“Tržnice i trženje na njima su se kroz povijest stalno mijenjale, ali se prodaja hrane na otvorenom u gradovima održala do današnjih dana. Oni rođeni u prošlom stoljeću možda se još sjećaju tržnica u ondašnjoj državi: dijalekti su se miješali iz svih krajeva u široj okolici, robu su prodavali isti oni koji su je i proizveli, a tržnicama su prevladavali ljudi iz ruralnih sredina. Ondje su se sklapali poslovi, poznanstva i prijateljstva te su tržnice prikazivale jedan poseban način života. Danas život izgleda drugačije i promjene su neminovne, ali u kojem smjeru će ići, na to možda možemo svi utjecati. Razloge za očevidno propadanje većeg njihova broja treba tražiti u promjenama životnog stila i užurbanom životnom ritmu, odlasku u nabavu isključivo automobilom, lošoj politici upravljanja tržnicama, nedostatku razvojne vizije o lokalnoj proizvodnji i izravnoj prodaji, pogodovanju krupnom kapitalu prilikom otvaranja trgovačkih centara, inflaciji velikih trgovačkih centara, gubitku identiteta gradskih javnih prostora, propadanju poljoprivredne proizvodnje, odnosno sve manjoj ponudi, pojavi OPG-ova i “OPG-ova” među kojima su isključivi proizvođači i oni koji veći dio svoje ponude nabavljaju od prekupaca”, istaknula je u kolumni za Agroklub.
Proteklih godina uočava se i pojava online tržnice, međutim, njihovo uspostavljanje, koliko god je u skladu s ovim vremenom, i nije pretjerano uspješno jer se u tom svijetu prodaje sve i svašta, teže je nadzirati slučajeve pa prodavati može bilo tko, a kupnja od neprovjerenih proizvođača rizik je u svakom smislu. Bilo je inicijativa u širim razmjerima da se online tržnica uvede kao nešto svakidašnje, no uvijek iskoči neki problem i činjenica je da bi najbolje bilo pomnije planirati nekadašnje tržnice i na određen ih način ponovno aktualizirati. Jer bez kvalitetne domaće hrane nema budućnosti. I tu je činjenicu komentirala Vesna Mijat.
“Ako gradovi i druga lokalna vlast dopuste da tržnice do kraja zamru, nestat će uhodanog kanala izravne prodaje. Gradovi trebaju privući kupce u redovitu nabavu dodatnim sadržajem, događanjima i ponudom na dosadašnje tržnice. Ili je možda budućnost u premještanju u blizinu velikih trgovačkih centara? Treba li nove, isključivo proizvođačke tržnice (farmer’s market) uspostaviti na putu do trgovačkih centara? Možda lokalna vlast može uložiti dodatne napore i dogovoriti prenamjenu atraktivnijih lokacija uz ili u trgovačkim centrima jer, iskreno, naši su poljoprivrednici zaslužili kvalitetnije prodajno mjesto od predvorja ili hodnika trgovačkog centra”.
Poticaj domaćem
Domaći proizvođač hrane ne bi trebao zauzimati usputno mjesto u našoj nabavi i našem životu jer ono što je doputovalo s tisućama kilometara udaljene lokacije ne može biti kvalitetnije od hrane koja je do vas putovala manje od sat vremena. Potaknimo zato vodstvo općina, gradova i županija da oforme nove/stare tržnice za sve nas i dajmo našim proizvođačima mjesto koje im i pripada – zaključila je uz ostalo
Objava Bez tržnica, kakve su bile nekad, nema ni kvalitetne domaće hrane pojavila se prvi puta na Tomislav City.
