Jesen je prošarala Zahum svojim čarobnim bojama kao na nekom ćilimu baš iz tih starih kuća koje još malo proviruju iz vrtača i zavjetrine. Tamno sivi oblaci spremni izručiti svoju pošiljku na mjesto željno kiše. Vjetar ih je tako brzo tjerao da nisu ni imali kada. Raslinje i suha trava povijali su se od udara vjetra. Sve je to davalo neku posebnu draž i ljepotu.
Naša fotopatrola zaputila se u ovo pitoreskno mjesto baš s ciljem da zabilježimo jesensko ozračje. Domaćin nam je Mirko Baketarić, jedan od najvećih zaljubljenika u svoje rodno mjesto Zahum.
Obilazak je započeo iz Brajinova doca, rodnog mjesta Dive Grabovčeve. Ove godine su se mogli vidjeti autobusi i posjetitelji više nego inače. Nije to bilo samo tako na Zahumu, cijela Rama je ovog proljeća i ljeta bila u znaku turizma. Ramsko jezero, ali i druga turistička odredišta privukla su veliki broj posjetitelja, može se reći sa sigurnošću iz cijelog svijeta. Nema jezika koji se nije mogao čuti ove godine. Naravno, visoka razina vode u Ramskom jezeru je sigurno kumovala tome, ali i sve veći broj privatnih iznajmljivača kako oko jezera tako i u drugim mjestima.
Jedan od tih iznajmljivača je Mirko. Nije on jedini, još su desetine onih koji iznajmljuju adaptirane ili novoizgrađene prostore ili sobe posjetiteljima. Procjenjuje se da je u zadnje vrijeme u općini Prozor-Rama više od 40 iznajmljivača. Sve je to nekako tek krenulo i trebat će poraditi na pravnoj regulativi, uvezivanju i širenju ponude. Važno je da su turisti prepoznali Ramu kao zanimljivu destinaciju.
Od Divina doma uputili smo se na Umnu glavu ili mjesto odakle je jedan od najposebnijih pogleda na Ramsko jezero.
O tome je Mirko kazao: “Sve svoje goste uvijek uputim između ostalog i na Vidikovac, odnosno Umnu glavu. Uvijek ostaju oduševljeni. Bila bi šteta da netko dođe u Ramu, a ne dođe na Umnu glavu. To bi bilo kao da netko ode u Rim, a ne vidi Papu. Dolaze turisti iz cijele Europe.“
U zadnje vrijeme na Zahumu je sve više kuća koje su obnovljene i omogućeno je stanovanje u njima. Niču i vikendice. Mirko je odlučio u svom rodnom mjestu izgraditi također vikendicu na lokalitetu Jesike. Odatle se pruža lijep pogled na skoro cijeli Zahum i prema Ramskom jezeru. Tek tada se vidi novih objekata, ali i onih koje su u izgradnji.
“Ovdje sam rođen i tu je naša stara obiteljska kuća. Zato sam i odlučio napraviti vikendicu tu. Najprije za sebe i svoj gušt. Nije isključeno da kasnije ponudim i gostima koji žele uživati u ovakvoj ljepoti”, kazao je Mirko o razlozima izgradnje vikendice na Zahumu.
Pripremom ukusnog roštilja demonstrirao je kako će uživati ovdje i to ne samo on i njegova obitelj, nego prijatelji, pa i turisti koji budu zainteresirani. Svatko tko dođe osjeti pravi domaćinski ugođaj.
Uputili smo se i u restoran „Zaum“ koji je Mirko preporučio. Tamo su nas dočekali ljubazni domaćini Božana i Niko Džolan. Tu se osjetila specifičnost domaćinskog ugođaja. Iako restoran nije davno otvoren obitelj Džolan, koja se u cijelosti angažirala oko ovoga posla, je više nego zadovoljna. Hrana, usluga i cijeli ambijent čine da se gosti uvijek vraćaju po više puta.
Niko nam govori: „Što se tiče gostiju, osim naših iz Rame dolaze iz brojnih europskih država. Tu su naravno gosti iz okolnih mjesta i cijele Bosne i Hercegovine. Gosti najviše traže naša domaća, tradicionalna jela, posebice ispod sača. Zatim traže pečenu janjetinu, lešo… Gosti koji jednom dođu, već sljedeća tura zahvaljujući njima je trideset posto jača. Ovdje se grade vikendice, ljudi dolaze pa borave i po 20 dana, mjesec i više. Dobiva se osjećaj da se život ovdje vraća.“
Ovakve inicijative kao što su Nikolina, Mirkova, i drugih koji su izgradili vikendice te obnovili kuće, zasigurno će pomoći razvoju turizma ne samo na Zahumu nego i u cijeloj Rami.
Svjedok tome je i umirovljenik Mato Lovrić. Koji je rado otvorio vrata svoje kuće te pokazao kako je unutrašnjost obnovljena i opremljena. Osim obiteljskih izleta i njegova kuće bi mogla poslužiti za smještaj turista, prolaznika ili planinara.
O Zahumu i turizmu Mato je kazao: “Prije nije bilo struje, a vode nemamo ni sad, više svita bi ostalo tu na Zaumu. I ja sam tu živio i brat mi. Imali smo i konje i krave i ovce. Otišlo se dole u Polje di se bolje zarađivalo. A evo vraćaju se pojedini. Što je više vikendica, sve jedan drugog poteže da i on napravi i dolazi. Ovde treba izaći i napuniti baterije. Još kad bude malo snijega, ma prava divota.”
U ovom kratkom razgovoru s Matom u sumrak jesenske večeri na Zahumu pokazala je koliko mu je drago da ljudi ovdje dolaze. Sretan je kada se njegova djeca okupljaju tu s prijateljima.
Za obići Zahum, zaviriti malo u vrtače, prošetati livadama i promatrati stare kuće koje odolijevaju zubu vremena malo je nekoliko dana, a kamoli jedno jesensko popodne koje je naša ekipa sebi odredila.
Ovdje treba doći, opustiti sve stanice i uživati. Vjetar koji stalno puše kao na Umnoj glavi propuhat će nas, a čarobnost ovog kraja napunit će baterije nekom posebnom energijom. Onom energijom koja će poticati na ponovni dolazak ovdje sve do one adrenalinske koja će nas gurati opet, i opet, doći na Zahum.
