U 52. godini života preminuo je Miroslav Miro Ivanišević, kojega su suborci iz Topništva HVO-a Mostara zvali i Splićo i čiju su ulogu na početku Domovinskog rata isticali među najvažnijim za obranu ovoga grada te kasnije oslobodilačke operacije koja je izvedena prije nepunih 30 godina na području Hercegovine, piše Večernji list BiH. Petnaestak bivših suboraca iz HVO-a s kojima je dijelio položaje 1992. godine prekjučer mu je otišlo na pokop u Unešiću. Među njima bio je i bivši načelnik za topništvo HVO-a u Operativnoj zoni Jugoistočna Hercegovina Vinko Marić, koji se od Ivaniševića oprostio na svome Facebook profilu.
Topnička priprema
– “Lipanjske zore”, debelim slovima tvojim znanjem i hrabrošću ispisane, ove godine će biti bez tebe obilježene. Klub topništva OS-a Mostar, zapovjedništvo i pripadnici HVO-a trajno će te pamtiti. Neizmjerno hvala na svemu, časniče, uzniče logora Knin, domoljube i veliki čovječe – napisao je Marić. Miroslav Ivanišević bio je pripadnik IV. gardijske brigade. Priključio se pripadnicima Topništva HVO-a 1992. godine, čija su se najvažnija oruđa nalazila na brdu Galcu i Planinici, višecijevni bacači raketa, haubice i topovi kojima su gađali neprijateljske pozicije na početku rata s JNA i srpskim snagama. Iako nije nedostajalo srca, pa ipak, bio je mali broj ljudi koji su bili obučeni i spremni koristiti ova topnička oruđa. -Legenda je bio! Najzaslužniji za obranu Mostara – rekao je jučer jedan od pripadnika Topništva. Zahvaljujući njegovoj lucidnosti i obučenosti, HVO je uspio parirati višestruko bolje naoružanom neprijatelju te nanijeti velike štete u ljudstvu i materijalnim sredstvima. Važna je bila njegova uloga i u vojno-redarstvenoj operaciji “Čagalj”, odnosno Lipanjskim zorama, kako je poslije nazvano obilježavanje ove operacije. Inače, same “Lipanjske zore” počele su 11. lipnja u ranim satima snažnom topničkom pripremom u trajanju od 10 minuta, nakon čega je neprijatelj napadnut glavnim pravcem iz Metkovića prema selima Klepci i Prebilovci, zatim pomoćnim pravcima iz sela Dretelj prema selima Počitelj i Hotanj pa prema Prebilovcima. Najprije se prešla Neretva u Ševaš Polju i prekinula komunikacija između Tasovčića i Počitelja te Tasovčića i Domanovića. Uništene su posade topova u području zvanom Muminovača, a zatim i bunker u Ševaš Njivama te je spriječena komunikacija Domanovići – Pijesci.
“Lipanjske zore”
Od čak šest diverzantskih skupina na pravcima djelovanja, njih pet uspjelo se neopaženo privući neprijatelju i izvršiti sve zadaće. Postrojbe HV-a, HVO-a i HOS-a bile su iznimno učinkovite. Osvojen je Crni vrh te je pod nadzor stavljena dolina rijeke Bregave. Sljedeći dan oslobođeno je nekoliko naselja na lijevoj obali Neretve u Čapljini te zarobljen jedan VBR, više topova i minobacača te jedan tenk. Sljedećih pet dana hrvatske postrojbe su napredovale prema visovima u okolici Stoca i izbile su na Ošaniče, gdje je i danas međuentitetska crta razgraničenja. U kasnijem tijeku akcije oslobođeno je područje Čapljine. Iz samog grada JNA se izvukla helikopterima.