Na dan, 13. travnja 1992., samo tri dana nakon pada Kupresa, napadom srpskih snaga na planinski prijevoj Korićinu između Livna i Glamoča započela je bitka za Livno preko kojeg se srpski neprijatelj planirao spojiti sa snagama u dolini Neretve. Za obranu šireg područja Livna kao zapovjednik bio zadužen general Ante Gotovina koji je te godine bio postavljen za zapovjednika snaga HVO-a Općinskog stožera Livno.
Da je neprijatelj uspio u ideji spajanja dvaju korpusa, cijela Dalmacija i grad Split našli bi se u gotovo bezizlaznoj situaciji, a Hrvati iz Hercegovine i središnje Bosne bili bi potpuno odsječeni od matičnog naroda prepušteni na milost i nemilost srpske vojske.
Slavko Lisica o razlozima neuspjeha
Napad Srba išao je na dva pravca, cestom Glamoč – Livno na Korićinu i iz polja od sela Dolac prema Strmici, a napad je vodio zloglasni pukovnik Slavko Lisica. Glavni je udar bio na Korićinu na kojoj su JNA oštećena dva tenka te izbačen iz stroja veći broj vojnika. Lisica tada prešućuje gubitke, a kasnije je u svojoj knjizi “Komandant po potrebi” svu krivnju prebacio na podređene časnike. Na samom sektoru Korićine napad su odbili pripadnici I. SHUB-a (Prva svehrvatska udarna bojna) 4. gardijske brigade “Pauci” te skupina HOS-ovaca iz Dalmacije s kojima je bio i legendarni Irac Tom Crowley.
Poraz Srba
Na Strmici, pak, neprijatelju je oštećen jedan tenk i također poginuo veći broj vojnika. Napad na tom pravcu odbile su hrvatske snage predvođene bojnom “Kralj Tomislav” iz Zadra uz pomoć specijalaca iz redova “Alfi” iz Zagreba te domaćih boraca.
Nakon poraza na livanjskoj bojišnici i u dolini Neretve, Srbi mijenjaju svoje planove i okreću se Bosanskoj Posavini s idejom povezivanja prostora od Drine preko Posavine sve do Banje Luke i okupiranih hrvatskih područja. Događaji na livanjskoj bojišnici pokazali su da se rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište, te da se samo suradnjom i zajedništvom Hrvata iz Hrvatske i BiH moglo oduprijeti tada daleko nadmoćnijem neprijatelju. Crta razdvajanja uspostavljena uspješnom obranom Livna u proljeće 1992. ostala je nepromijenjena sve do kraja 1994. kada je srpska vojske počela gubiti osvojena područja.
Autor:Dnevno.hr/S.V.
