U selu Bare na području MZ Jasenik živi bračni par Nikola i Draga Sudar. Oni su se prije deset godina iz Zagreba, gdje su ostavili novoizgrađenu kuću i komforan život, vratili u Nikolino rodno mjesto, jer je njegova želja za povratkom bila jača od svega drugog, kazao nam je Nikola.
“Vratio sam se u Bare 2012.godine, a pola godine kasnije, došla je i supruga. Nije bilo lako donijeti takvu odluku, jer smo imali kćerku koja je bila na završetku osnovne škole, pa smo i o tome morali voditi računa. Međutim, želja za povratkom je bila jača od svega toga, a moram se zahvaliti i supruzi koja je pristala na to i došla ovdje. Mi smo u Zagrebu napravili kuću, tamo mi žive djeca, i ostavili smo sav taj komfor i vratili se u Bare. Ovdje mi je sada ljepše. Ujutro kad ustanem puno mi je srce. U Zagrebu sam imao sve, ali nisam bio svoj na svome”- priča nam Nikola, koji ne krije koliko je sretan na svom ognjištu. Povratak je za njih značio ponovo početi život od nule. Nije bilo, dodaje Nikola, nimalo lako, ali upornim radom supružnici Sudar su uspjeli obnoviti kuću, a vremnom su nabavili i stado ovaca, koje danas broji oko 130 ovaca. Dok priča o povratku, Nikola svako malo spominje svoje komšije Bošnjake, jer bez njihove podrške i pomoći, život bi bio puno teži u Barama.
“Supruga i ja nikako ne bi mogli sami, da nije dobrih ljudi, naših komšija, koji su uvijek tu, u svako doba dana ili noći. Bio bih nekorektan prema ljudima koji u svakom pogledu, da li u sakupljanju sijena ili u vrijeme koševine, uvijek su mi pri ruci. Ja sam bio bih nemoćan i sve bi ovo meni bilo uzalud, da nije njih, mojih komšija”– iskren je Nikola.
U selu Bare, koje se nalazi na 960 metara nadmorske visine i od Konjica je udaljeno 35 kilometara, trenutno, osim bračnog para Sudar, žive još samo četiri stanovnika starije životne dobi, među kojima je i Nikolina majka Marija. Nikola nastoji pomoći svima, i to mu kaže pričinjava posebno zadovoljstvo.
“Ukupno u selu živi šest stanovnika. Osim nas dvoje, ima još četvero mještana koji imaju preko 80 do 90 godina. Obnovljeno je osam kuća u posljednje tri godine, a imamo još jednu-dvije, i nadam se da će vlasnici i te objekte obnoviti. Trenutno, ja sam u selu i pogrebnik i sanitet, donesem lijekove, platim režije, ali sve to mi pričinjava zadovoljstvo, da mogu pomoći ljudima, jer i meni drugi pomažu”-kaže Nikola.
Putna komunikacija do sela Bare je dobra, pa čak i u zimskim mjesecima, mještani nemaju problema sa prohodnošću. Imaju vodu, struju i internet, što im olakšava svakodnevnu komunikaciju s djecom i prijateljima.
“Nije lako u zimskim mjesecima kada imamo velike snjegove, ali koga god da nazovem, da li iz mjesne zajednice ili općine, bager dođe i očisti put. Nikad se nije desilo da ne mogu otići u Konjic zbog neprohodnosti”-naglasio je Nikola. On se prisjetio i nekadašnjeg života u selu Bare kada je bilo puno više stanovnika, djece i druženja.
“Nekada je u selu bilo 27 domaćinstava, a svaka porodica je imala po troje, četvero, pa čak i petero djece. Negdje oko 150 do 200 ljudi je ovdje nekada živjelo. U moje vrijeme, početkom sedamdesetih prošlog vijeka, u školi u Jaseniku nas je bilo je oko 300, a 1985./1986. blizu 400 učenika, a prije tri godine je ova škola zatvorena. To vam sve govori. Inače, ljudi su prije bili rasterećeniji, lakše smo živjeli, bez opterećenja. Išli smo na sijelo jedni kod drugih, pa čak i u drugo selo. U cijelom selu smo imali samo jednu televiziju i nikad se nije desilo da neko kaže ne možeš doći, a čak smo znali ići i u susjedno selo Kruščica, sat i nešto pješke, jer su godinu prije nas dobili struju, pa smo išli da gledamo utakmicu ili boks. A danas nigdje nikog, ljudi su otišli, sela su pusta, a imanja zapuštena. Samo od imanja mještana Bara moglo bi se hraniti skoro pola Konjica, a gdje su ostala sela. Nažalost, danas su neka druga vremena”-kazao je Nikola Sudar.
Ovog vrijednog mještanina Bara smo ostavili na njegovom kućnom pragu, gdje mu je kaže najljepše, a tu će on i supruga ostati sve dok ih zdravlje bude služilo. Zbog odluke da se vrati u Bare nije se, kaže, nikada pokajao, jer mu je u njegovom rodnom selu srce na mjestu, a duša puna.
radiokonjic.ba
04.04.2023.
samra@radiokonjic.ba
