Protekli vikend proveli smo u susjednoj nam Crnoj Gori, točnije u njenom za nas najljepšem djelu, Nacionalnom parku Durmitor. Odsjeli smo kod starog poznanika u Žabljaku, gradiću smještenom na najvišoj nadmorskoj visini na Balkanu.
.
Za prvi dan odabiremo, po mnogima, najatraktivniju, durmitorsku turu – prijelaz preko Međeda. Krećemo s Crnog jezera, prelazimo preko prijevoja Struga, a onda se odvajamo u desno prema završnom usponu na Malog Međeda.
.
Put nas dalje vodi cijelim grebenom, koji je djelomično osiguran sajlama, do Velikog Međeda. Tamo se odmaramo, kuhamo kavu te uživamo u pogledu na moćni Durmitorski masiv.
.
Dan je skoro pa idealan, valjalo bi da je samo malo manje vjetra. Imamo vremena pa se odlučujemo i za uspon na treći vrh Terzin Bogaz, nakon čega slijedi povratak preko Velike previje i Struge do Crnog Jezera.
.
Fantastični dan zaokružujemo pekom i pokojom pivom u žabljačkim restoranima.
.
Kukanje na vjetar prvog dana se isplatilo, tako da nam je sutra dan fantazija.
Kad smo već na Durmitoru, moramo popeti njegov najveći vrh – Bobotov Kuk. Odabrali smo rutu Sedlo – Zeleni vir – Bobotov Kuk.
.
Naslikavamo se na vrhu te pokušavamo u glavama povezati cijeli taj masiv, koji smo u 2 dana vidjeli iz različitih perspektiva.
.
Po silasku s ture, pije se ona najslađa završna piva, ispunjena osjećajem zadovoljstva zbog svega odrađenog u ova dva dana. U glavi se već vrte kombinacije i rute koje ćemo raditi idući put. Slažemo se svi, da ćemo se Durmitoru opet vratiti.
.
Tekst: Toni Jazvo
