700 km pješke do Međugorja za ozdravljenje supruge i kćeri

Nakon pređenih 700 km u dva tjedna, u nedjelju 12. ožujka stigli su na njihov cilj, crkvu sv. Jakova u Međugorju. Gerard Grgić rodom je iz Boče kod Brčkog. Kada je imao 6 godina njegova se obitelj preselila u Beč (Austrija). Slavko Bošnjak je rodom iz Foče kod Doboja i za vrijeme domovinskog rata je izbjegao u Beč. Inače Slavko je Gerardov tetak prenosi Međugorje-info.

Hodočašće je trajalo dva tjedna, a ruta je bila Gerardov plan prema mjestima zaustavljanja. Tako su prošli Austriju, Mađarsku, Hrvatsku i BiH te se zaustavljali u sljedećim gradovima: Beč – Sopron – Sarvar – Bohenye – Sumeg – Nagyatad – Balaton – Virovitica – Daruvar – Lipik – Gradiška – Banja Luka – Šipovo – Mrkonjić Grad – Kupres – Tomislavgrad – Posušje – Grude – Međugorje.

Nakane ovog hodočašća bile su dvije. Prva: molitva Gospi za zaštitu njihove djece. Kao što kaže Gerard, svijet je danas opasno mjesto, nudi svakakve stranputice pod krinkom uspješnica. On kao roditelj osjetio je da može do neke granice zaštititi svoje kćeri (Mia 9 godina i Emily 6 godina) i sad dok su još male objašnjavati im što je dobro a što zlo, ali kako odrastaju, nemoguće je štiti vlastitu djecu 24 sata svih 7 dana u tjednu. Shvatio je da to može jedino Bog. A njegova uloga oca moliti je za tu Božju, očinsku zaštitu.

Druga i najvažnija nakana bila je molitva i žrtva za ozdravljenje njegove supruge Mine i mlađe kćerkice Emily koje obje imaju nepoznatu i rijetku bolest mišića (bethlem myopathie) koju na svijetu ima samo stotinjak osoba i za koju zasad nema lijeka. Prepoznavši granice znanosti i tehnologije, odlučio je kao suprug i otac staviti se pod Božju zaštitu i svojom žrtvom pješačenja moliti Boga za čudo: ili ozdravljenje ili pronalazak terapije. I Gerard svjedoči kako je odmah nakon kretanja uslijedila prava kalvarija na njegovim nogama, od žuljeva do upala tako da je skoro neprestano bio pod tabletama protiv bolova. Ipak, nije odustajao nego je rekao da će do Međugorja stići pod svaku cijenu, pa makar i četveronoške. I upravo je tako nekako i došao, na kraju snaga, ali presretan i zahvalan Bogu i Gospi.

Također je zahvalan svojoj obitelji koja ga je svakodnevno podupirala na njegovom putu, ženi koja je prezahvalna i dirnuta njegovom žrtvom, njegovim kolegama na poslu u firmi ‘Cafe&co’ u kojoj je poslovođa i njegovim kolegama iz nogometnog kluba za koji igra A11/Rapid Oberlaa iz Beča.Oni su ga svakodnevno pratili i podrili putem društvenih mreža.

U Međugorju Gerard i Slavko ostaju do utorka 14. 3., a dane provode u molitvi, presretni što mogu udisati blagoslov i mir u ovom Gospinom mjestu.

Paula Tomić/medjugorje-info.com