“Evo, pošli platiti malo struje”, reče umirovljenik kojem supruga pridržava ruku, dok su se sreli sa njihovom vršnjakinjom.
Sjedim doslovno ispod njih, u bašti jednog od mnogobrojnih kafića na trgu. Osmijehnem se toj jednostavnoj rečenici koja ima duboko značenje. U mojoj glavi već se sklapa priča. Stariji par koji je živio svoj život nakon što su djeca otišla na studije, a zatim krenula vlastitim putem. Dolaze ljeti, obilaze roditelje i uživaju s unucima. Redovno šalju novac, svjesni da mirovine nisu dovoljne. Barem tjedan dana odvoje za odmor na moru, kako bi se i djeca zabavila, a oni odmorili kako dolikuje.
Čak iako je još uvijek rano, a nije ni deset sati, bašte na centralnom trgu u Livnu su pune. Ljudi su dotjerani, vesele boje i osmjesi su svuda oko mene. Piju jutarnju kafu, razgovor nadjačava muziku.
Kao da ne pripadamo tom veselom okruženju, mi smo pospani i izgužvani od puta. Došli smo poslom. Od ranog jutra, preko Viteza, Travnika, Donjeg Vakufa, Bugojna, stigli smo u Livno. Sada pijemo pravu kafu nakon dvije “pumpaške”.
Pred očima su nam pejzaži koje smo prošli i koje sam poželio jer me put posljednjih godina rijetko vodio ovim putem.
Ne trebam opet ponavljati očigledno, ali ipak izgovorim: “Pogledaj ove ljepote, samo da imamo malo pameti, gdje bismo stigli.”
Vidljivo je koliko je manji promet od kada su autoputevi u funkciji, posebno tokom ljetnih mjeseci. I sam preferiram njihovo korištenje radi sigurnosti, i ne žalim novac koji za njih dam. Akcize su već druga priča. Ali da imamo malo pameti i vizije, zajedno sa lokalnim zajednicama i višim vlastima, mogli bismo ponuditi sadržaje koji bi ljude motivirali da svrate sa autoputa.
Prisjetim se putovanja kroz Vitez, gdje su se planirali vikendi i šoping izleti. Danas su ti “plastični” kružni tokovi i dalje nedovršeni. O Travniku i okolini neću puno govoriti, bar ne o onome što bi moglo biti istaknuto u vezi s poviješću i kulturom. Jer došli smo do tačke da nam grad bude prepoznatljiv po ćevabdžinici i privatnom fakultetu, a i ti se međusobno prepiru.
I vječna dilema: Komar ili Rostovo? Teško je reći koji je ljepši u kojem dijelu godine. Pa onda prelijep, šumovit uspon iz Bugojna do kupreških vrata, gdje se skloni od vrućine u očekivanju trenutka kada će se otvoriti predivan pogled.
Kupreška visoravan – raj za oči u svako doba godine. Pitanje je hoće li biti raj i u budućnosti, to je stvar za nadležne, koji su dogovorili izgradnju industrijskog kompleksa za proizvodnju magnezija u suradnji s njemačkom kompanijom. Glavna sirovina će biti dolomit iz obližnjeg kamenoloma.
Kao i uvijek, dolazim u Livno u nadi da ću vidjeti divlje konje, koji jutros nisu bili tu…
Umirovljenički par odlazi da plati račun za struju, a mi krećemo prema parku. Nedavno je postavljen spomenik časnoj sestri Bogoljubi Jazvo, koja je spasila više od 300 Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata dok je bila na čelu bolnice u Zagrebu. Spomenik se zove “Zdenac života” i sastoji se od kamena i bronce. Na putu prema parku naiđemo na lokalni radio, koji prenosi program “Ljeto na otvorenom” uživo. Nikad mi neće biti jasno zašto kamere moraju prenositi radio program i time uništavati čaroliju koju samo radio može pružiti.
Današnje vrijeme traži eksplicitne sadržaje, umjesto čarolije. Što je više informacija, čini se da znamo manje i reagiramo još manje. Kako drugačije objasniti situaciju s Buškim jezerom, čija se voda koristi za proizvodnju struje u Hrvatskoj. Hrvatska općinama Livno i Tomislavgrad plaća određenu sumu, ali to bi se moglo povećati ako bi se promijenile regulative. To je ozbiljan prihod za ove općine, s obzirom na prihod od strane hrvatskog HEP-a.
Iako znam da je odlazak tipičan za ove krajeve, uvijek se trudim da se razuvjerim. Razgovaram s mladim ljudima koji su se vratili nakon studija i zadovoljni su svojim životom u Livnu.
Imaju poslove, plaće su im dobre i kažu da imaju sve što im je potrebno. More im je blizu, kao i jezero Mandek. Buško jezero je također tu, ali nedovoljno iskorišteno kao turistička destinacija. Sve ovo je znak sindroma “sve nam smeta” umjesto fokusa na ono što bi moglo biti.
Uz malo pameti, mogli bismo iskoristiti vjetroparkove, riješiti odnose s Hrvatskom u vezi s jezerima, te iskoristiti turističke potencijale. Područje obiluje različitim vrstama riba, ptica, biljaka i insekata.
Poljoprivredni potencijali su također značajni, posebno kada se vidi neiskorištena zemlja.
Zamisliti život na ovom prostoru je lako, uz malo struje, malo pameti i domaćeg livanjskog sira pri ruci.
Tačno.net
Izvor: ( relax-portal.info / Mostarski.info )
