Pekarsko umijeće u Livnu se njeguje stoljećima. Obitelji Bilić, Tadić, Karin, Hozo, Čoban, Brkić, Pivčić su posebno zaslužne za to, pekući kruh što „diše i miriše kao duša“. Na selima livanjskim gotovo svaka patrijarhalna zadruga je imala krušnu peć. Osamim počecima pekarskog obrta u Livnu nemamo sačuvanih podataka, ali je sigurno da su pekari bili prisutni od davnine.
Najstariji zabilježeni podatak o livanjskom pekarstvu potječe iz turskog deftera iz 1604. godine. U njemu je evidentiran jedan pekar u mahali mesdžida Husejna Etmekči-Zade. U 19. i 20. stoljeću su tu postojali poznati pekari poput Stipana Bilića, Ante Tadića, Mahmut-aga Brkića. Tradicija je bila prepoznatljiva i cijenjena, a pekarstvo je bilo vitalni dio života Livna.
Danas su suvremeni strojevi olakšali posao pekarima, ali se sjećanja na ručni rad i tradicionalne metode i dalje čuvaju. Miris svježeg kruha iz livanjskih pekara nije samo ukusan već nosi i dio bogate povijesti grada. Neka stara imena su nestala, ali su nova pekarska imena i dalje prisutna u Livnu, njegujući tradiciju pekarstva.
Izvor: ( relax-portal.info / Mostarski.info )
