Išetaš li cestom iz varoši Prozora jedno stotinu koraka, pa baciš pogled na lijevu stranu, pašće ti u oči brijeg, na kojemu se nalazi u visini stojeća kula i razvaline oko nje; pa kad počneš motriti gole i strašne stijene, od kojih se taj brijeg sastoji, opazićeš pri zemlji u tijem stijenama pećinu. Pristup k toj pećini je težak, jer se moraš penjati uz obronak drage, koja se tuda stere.
Ulazak u pećinu s početka je lak, a dalje veoma tegoban; jer prvo šupljina ne vodi pravcem, a drugo je na mjestima tako uska, da se čovjek jedva provući može, a mora se sa svjetlilom ići jer se unutra ništa ne vidi.
Kad kad bi se sastalo društvo od 3-4 čovjeka, pa bi se odvažilo, da tu pećinu, koja vodi ispod svega brijega – prođe.
Društvu to ne bi pošlo za rukom iz uzroka što bi se, kad bi zašlo unutra – istravilo pa vratilo natrag.
Trgovac Cvitko Brizar iz Prozora odvaži se jednoga dana sa društvom, da tu pećinu prođe: ponesavši sa sobom svjetlila – zađe sa družinom u pećinu.
Došavši u sredinu pećine, naišao je na jedan nakovanj, od kamena istesan, a uz nakovanj također od kamena istesanoga kovača sa batom u ruci, koji se zamahnuo, kao da će sad sa batom udariti po nakovnju. Razgledavši sav u čudu taj nakovanj i kovača pošao je sa družinom dalje, ne bi li još na štogod naišao. Nu ovdje je još dulje zastati morao misleći kako da dalje put nastavi, jer pećina odavle vodi kroz stijene uz brdo, pa bi se morao penjati, dok bi u šupljinu za daljni hod zašao. – Pristupivši bliže, smotrio je sa družinom jednom basamake, koje sastoje od jednog do drugog, poprijeko naslaganog drveta; a da li baš od drveta i kakova nije mogao konstatirati, pošto su već ti basamaci zaliveni sedrom, jer preko njih voda pomalo curi, a. od kapljica se vode u pećinama sedra napravi. Ti basamaci su veoma skliski, te se teškom mukom sa društvom uz njih uspeo. Uspevši se uz te basamake, naišao je odmah na jedan kazan, istesan u kamenu kao najveća kaca. Taj kazan pun je vode tako, da se preko njega voda prelijeva i ne može se dalje ići, van da: se preko kazana’ prelazi, što je Cvitku Brizaru i njegovoj družini bilo nemoguće, pa se sa družinom vratio natrag, ponesavši sa sobom od kamena istesanoga kovača da tijem bolje i druge uvjeri.
Prozor, 1886.
Pribilježio: Nikola Vujnović
Bošnjak, kalendar za prostu godinu 1888, br. 6, Zemaljska štamparija, Sarajevo 1888., str. 78-79.
Bosnjak 1888
Objava Prozorska „Pećina” i znamenitosti u njoj pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.