Fra Ivan se rodio u Rumbocima 17. listopada 1950. u obitelji Tadije i Janje Džolan r. Grbavac. Krstio ga 22. listopada iste godine u crkvi na Šćitu fra Bono Ravlić. Osnovnu školu završio je u Rumbocima i Šćitu (1958. – 1966.), a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1966. – 1970.).
Ondje je 14. srpnja 1970. pred provincijalom fra Vladom Karlovićem obukao franjevački habit te stupio u novicijat u Kraljevoj Sutjesci
Prve zavjete položio je u Kraljevoj Sutjesci pred vikarom Provincije fra Bernardinom Matićem 13. srpnja 1971., a doživotne u Sarajevu pred provincijalom fra Alojzijem Ištukom 19. listopada 1977. Kao redovan student upisan je na Franjevačku teologiju u Sarajevu 25. kolovoza 1971. Završivši šest semestara studija teologije (1972. – 1975.) pozvan je na odsluženje vojnoga roka, a zatim je završio još četiri semestra (1977. – 1978.).
Zbog spora oko novoosnovane župe Haljinići, u srcu Kraljeve Sutjeske, biskup Marko Jozinović uskratio je ređenje bogoslovima Franjevačke provincije Bosne Srebrene, pa je Starješinstvo poslalo fra Ivana u Njemačku, u Münster, gdje je završio studij 1979. U franjevačkoj crkvi u Münsteru zaredio ga je brazilski biskup fra Adriano Mandarino Hypólito: za đakona 7. svibnja 1979. i za prezbitera 12. svibnja 1979. Mladu misu proslavio je u Rumbocima 29. srpnja 1979.
Pastoralno djelovanje započeo je u župi Ovčarevo kraj Travnika obnašajući službu župnog vikara, imenovan 21. rujna 1979. Shrvan zloćudnim tumorom, nakon četiri mjeseca teške bolesti umro je u Ovčarevu na dan svoga krštenja 22. listopada 1981. u 32. godini života i 11. redovništva.
Pokopan je 24. listopada 1981. u fratarskoj grobnici u Ripcima, među pokojnim fratrima ramskoga samostana
Fra Ivan je bio pun sreće, zadovoljstva i franjevačkog veselja, a takav je ostao do konca svoga kratkoga života
Svoju radost i duševno raspoloženje prenosio je na druge ljude, mlade i stare, s kojima se susretao. U pastoralnom radu u Ovčarevu bio je okretan i pristupačan, posebno prema mladima. Fra Mladen Lucić bilježi kako je na dan fra Ivanove smrti na putu ispod Vlašića susreo pastira koji je čuvao ovce. Na sva fra Mladenova pitanja odgovarao je preko volje, da bi na kraju rekao: „Ma, pusti me! Danas mi je jako tužan dan… Umro nam je mlad ujak!“
Izvor: Franjevci iz Rame. Leksikon članova Bosne Srebrene 1557. – 2020.