Da se odmah nešto razumijemo. Svaki napad na tuđu imovinu bez obzira na motiv, treba prije svega spriječiti, pa ako se i dogodi – onda to primjereno istražiti. Krivce brzo pronaći i kazniti. Po zakonu…tu su paragrafi, pa zagrabi nek’ isto je i đavolu i đakonu, pa nek se zna!
Činjenice ovako stoje…iz Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru ukupno je ukradeno 90 metara strujnog kabla. „Uz pomoć pomoćne skele“ nepoznati i očito bezobzirni počinitelji uništili su i tablu sa osiguiračima. Logično…jer kada kradeš kablove, prvo isključiš struju…
“Policijski službenici su uradili svoj posao i poduzimaju se dalje mjere i radnje na otkrivanju počinitelja ovoga djela”, rekao je tim povodom portparol MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona Ljudevit Marić.
Tih 90 metara strujnog kabla i uništana ploča sa osiguračima bilo je dovoljno da Starješina Saborne crkve Duško Kojić sasvim ozbiljno izjavi u medijima da se desila “devastacije Crkve”, nakon koje se “sveštenici i narod ne osjećaju sigurno u Mostaru”!?
Zanimljivo je da o takvim ozbiljnim tvrdnjama i konstatacijama policija u HNK nema nikakvih saznanja!? Portparol Marić kaže da policija “nema informacije o prijetnjama pravoslavnim sveštenicima”, kao i da je bezbjednosno stanje na području HNK zadovoljavajuće – piše novinar Faruk Kajtaz na svom blogu IZA SCENE.
Zbog tih 90 metara kabla i jedne ploče sa osiguračima Mostar se (opet) našao u medijima u negativnom kontekstu. Usual suspect. Uporno se insistira na devastaciji Crkve, iako je svima jasno da se najvjerovatnije radi o najobičnoj drskoj krađi!
Povlače se i teze o nekakvoj ugroženosti, a do javnosti su stigle i brze reakcije iz RS. Dodik, naime, traži „hitnu intervenciju“. Željka Cvijanović je „zgrožena bezočnim napadom na Sabornu crkvu“.
Onaj najpozvaniji da se oglasi u ovom slučaju – Vladika zahumko-hercegovački i primorski Dimitrije bio je puno, puno oprezniji izlazeći u javnost ovom povodom.
Vladika Dimitrije ne spominje “devastaciju”, već “najnoviju pljačku” Saborne crkve Svete Trojice, a što tumači kao “svojevrsni napad”, ne samo na Katedralni hram Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske Srpske Pravoslavne Crkve, nego na sami život, sigurnost i duhovni i kulturni identitet cjelokupne Crkvene zajednice i srpskog naroda u Mostaru, dolini Neretve i u čitavoj Hercegovini”.
Dakle, šta je u pitanju? “Devastacija” ili pljačka? “Napad na sigurnost vjernika” ili “svojevrsni napad”?
U javnost je izgleda, planski ili ne – pušteno nekoliko verzija istog događaja, pa ti biraj onaj, koji ti najviše odgovara da ga tumačiš i koristiš u kontekstu, koji ti zatreba.
U takvom medijsko-političkom spinovanju zato je jedna očigledna drska pljačka učas posla postala „devastacija“, zbog koje se građani i vjernici ne osjećaju sigurno. Mostar opet postaje „crna tačka“ i sve dalje ide ustaljenim redom vožnje. Pokupe se poeni „pro et contra“…do neke nove „situacije“.
Red optužbi, pa red jakih konstatacija bez puno pokrića, pa onda red osuda, a zna se dobro….uvek je lopova bilo, jer ćuk je ćuk i vuk je vuk…
(StarMo)
