Božićno vrijeme je uvijek izuzetno i radosno. Vrijeme je to obiteljskog zajedništva i darivanja. U obitelji Ruže i Mate Jukić s Borovnice u župi Prozor je ovo vrijeme bilo više nego osobito. Njih dvoje proslavili su pedeset godina kršćanskog braka.
Kao i u mngom drugim krajevima tako i u Rami „bijeli Božić“ je postala samo misao i pusta želja. Dok su tople zrake sunce za koje se može reći da su prave proljetne, Mato i Ruža su stajali pred župnom crkvom Presvetog Srca Isusova u Prozoru, a djeca i unučad su polako pristizali. Kao što su i kroz svih ovih pedeset godina zajedničkog života bili primjer tako su i ovaj put kao roditelji uzora prvi stigli na misu kada će obnoviti svoje bračne zavjete.
Svečano misno slavlje na blagdan svetog Ivana apostola i evanđeliste, 27. prosinca 2023. godine predvodio je don Jakov Kajinić iz Katoličkog školskog centra „Petar Barbarić“ Travnik uz sumisništvo župnika don Marka Tomića koji je predvodio obnovu bračnih zavjeta Mate i Ruže Jukić.
Mato i Ruža djevojački Prskalo iz Šlimca također iz župe Prozor vjenčali su se 16. siječnja 1974. godine. Vjenčao ih je tadašnji prozorski župnik Vlado Jurjević. Proslavu ove lijepe obljetnice organizirala su njihova djeca nekoliko dana ranije zbog pogodnosti okupljanja.
U skladnom braku Bog im je podario dva sina Danu i Tomu i tri kćeri Nadu, Zoru i Kristinu, tri zeta i dvije nevjeste.
Kroz život su dobili petnaestero unučadi
Prozborili smo nekoliko riječi s ovim „mladencima“ o zajedničkom životu. Dok smo razgovarali i Ruža i Mato su pokazivali neku posebnu radost zbog ovog događaja. Pogledi su im se često susretali koji su odavali kako ta ljubav iz mladih dana nije izblijedila, nego je postala zrela i radosna.
Ruža je životu s Matom kazala s iskrenim i sretnim osmijehom: „Uuuu dobro, ponekada i naporno, ali opet dobro. Uvijek je bilo radi, trpi i sve dobro. Uvijek sam bila kod kuće uz obitelj. U svemu tome najsretniji trenuci su mi bili rađanje dice i kada su se ženili i udavali. Sada mi je najsretniji dan kada mi dođu. Djecu je bilo teško odgajati i tada, a sada je čini mi se da je sada teže. Tada se imalo manje, ali opet smo ih odgojili.“
Na pitanje što je davalo snagu u borbi kroz život Ruža je bila konkretna
“Snagu nam je davao Bog i ljubav, molitva. Uvijek molimo i postimo. I kada vidim ovu svoju unučad nema veće radosti, deset muških i pet ženskih,“ presretno je kazala Ruža koja je sva blistala od radosti. Ruža je za ovu prigodu obukla ramsku narodnu nošnju kao i na dan vjenčanja.
Dok je Ruža uspješno vodila kućanstvo i brinula o djeci i njihovu odgoju Mato je zarađivao kruh za obitelj neko vrijeme u privatnom poduzetništvu, zatim je radio neko vrijeme u pošti te u prozorskom komunalnom poduzeću Vodograd. Odatle je otišao i u zasluženu mirovinu.
Mato je o pedesetogodišnjem bračnom životu kazao: “Ona starinska kaže da je do sada kuću držalo „krpljež i trpljež“. Sada nema krplježa, ali bi trebalo biti više trplježa. Svugdje ima problema, ali danas ni’ko neće da trpi i zato se neki brakovi raspadnu. To je jedna žalost. Kada se svi iskupljamo, kako je čovjek veseo. To je uvijek veselje za obitelj. Sinoć smo se veselili i danas nastavljamo.“
Na pitanje tko je koga više slušao u braku Mato je kazao kako je to bilo obostrano: „Nekada ja Ružu, nekada ona mene. Najvažnije je da se uzajamno poštuje. Bez uzajamnog poštivanja nema braka.“
O odgajanju djece Mato je naglasio da ništa nije bilo problem. „Kad ih stavim sve u jednu sobu i pokrijem i vidim ih sve, sretan sam. Kada su odrasli i počeli hodati onda je bilo više brige. Kasnije je sve izašlo dobro; odrasli, oženili se i udali, stigla djeca”, kazao je.
I opet na kraju razgovora onaj sretni pogled Mate i Ruže koji nije trebao riječi ni opise.
Nakon misnog slavlja i obnove zavjeta obiteljsko slavlje je nastavljeno na Borovnici u obiteljskoj kući Mate i Ruže.
