Izvanbračna zajednica se formira nakon tri godine zajedničkog života ili kraće ako u njoj postoji dijete, a dokazuje se kroz zajedničko mjesto prebivališta, zajedničke račune, fotografije ili izjave svjedoka.

Iako je ova definicija jasno propisana zakonom, neki ljudi koji su živjeli u izvanbračnoj zajednici i dalje imaju problema u ostvarivanju svojih prava nakon završetka takve veze ili smrti partnera.

Ovo pitanje je istaknuto u Izvještaju o diskriminaciji u BiH za 2022. godinu, koji je dostavilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, prema informacijama Večernji list BiH.

Harmonizacija zajednica

– Ombudsman za ljudska prava BiH je pružio statističke podatke iz svoje baze podataka o slučajevima diskriminacije od 1. januara 2022. do 31. decembra 2022. godine. Barem dvije pritužbe tokom tog razdoblja su se odnosile na nedovoljnu zaštitu izvanbračnih zajednica u pogledu imovinskih prava poput uzdržavanja ili nasljeđivanja zajedničke imovine – navodi se u izvještaju o diskriminaciji u BiH za 2022. godinu. Zakon je ovdje vrlo jasan.

Prema Zakonu o porodičnim odnosima Federacije BiH, prava su jednaka, ali se način dokazivanja zajedničkog života razlikuje. Izvanbračna zajednica nastaje nakon tri godine zajedničkog života ili kraće ako postoji dijete, ali proces dokazivanja traje duže zbog nedostatka službenih dokumenata.

Zakon također izjednačava bračne i izvanbračne zajednice u pogledu prava i obaveza partnera, imovinskih prava, roditeljskih prava te djecu rođenu u braku i izvan njega.

Glavna razlika između braka i izvanbračne zajednice je u tome što se brak dokazuje putem vjenčanog lista, dok se izvanbračna zajednica dokazuje svjedocima i drugim dokazima, te mora trajati najmanje tri godine uzastopno da bi bila priznata ili kraće ako postoji dijete. Brak se može dokazati već nakon mjesec dana zajedničkog života.

Kao što je objasnila odvjetnica Amila Mujčinović za klix.ba, u slučaju osporavanja postojanja izvanbračne zajednice, najčešće se dokazuje putem svjedoka koji nisu povezani emocionalno s parom, poput susjeda ili prijatelja koji su provodili vrijeme s njima.

Budući da za izvanbračnu zajednicu ne postoje zvanični dokumenti, osim svjedoka, dokazuje se kroz zajedničko mjesto prebivališta, zajedničke račune, fotografije i slično.

Kada je riječ o diobi imovine, zajednička imovina obuhvata sve što su partneri stekli tokom trajanja veze, dok se posebna imovina odnosi na ono što je jedan od partnera imao prije formiranja zajednice te se ta imovina ne dijeli među partnerima.

Kako se dijeli imovina

Podjela zajedničke imovine uključuje određivanje udjela svakog partnera u toj imovini, što se primjenjuje i kod podjele imovine stečene u izvanbračnoj zajednici.

Prema zakonu, sva imovina stečena tokom izvanbračne zajednice smatra se imovinom partnera te se dijeli na pola, bez obzira na individualne doprinose partnera u sticanju te imovine, svi imaju jednaka prava.

Ako jedan partner umre, partner iz izvanbračne zajednice ima ista prava na nasljedstvo kao da su bili u braku.

Izvor: ( relax-portal.info / Mostarski.info )