Daljina se ne mjeri odstojanjem. Zid našega vrta može skrivati više tajni nego Kineski zid, a duša djevojčice bolje je zaštićena tišinom nego saharske oaze naslagom pijeska.
Antoine de Saint Éxupery, Zemlja ljudi
Bio je početak studenoga prošle godine kada smo se zaputili u Ramu, da temeljitije upoznamo značajno arheološko nalazište na Gradcu iznad Ljubunaca – temelje ranokršćanske bazilike s krstionicom i s rijetkom antičkom građevinom, po svoj prilici velikom cisternom, u kojoj je nađen i reljef Merkura. A onda, mimo plana, povede nas naš domaćin Miro na putovanje do Klečke stine. Zasanjan jesenji dan pod suncem, valjda posljednji takav prije mrke i kišne jeseni, najprije se valja spustiti lokalnim stazama sve do Rame, rijeke, pa onda vratoloman uspon, sve do pitomoga prisojnog sela Klek s malim mesdžidom, pčelinjim košnicama i rustičnim mramorjem, te dugo, strpljivo uzlaženje uz plato, za koje se mora biti vješt vozač, dobro znati svaku stopu i imati odgovarajuće vozilo. Posljednja tačka – Vihar, s kojega se stijena gotovo okomito ruši u vrtoglavu dubinu. Jest bilo mimo plana, ali zato – prebogato. Objektiv Josipova Canona bio je zahvalan, skoro da smo mogli čuti kako prede od zadovoljstva. O svemu ostalome, neki drugi put.
(I. Lovrenović)
