Kom u Glavatičevu je bio značajan vojni, privredni i kulturni centar srednjovjekovne bosanske velikaške porodice Sanković
Pretpostavlja se da je Glavatičevo naziv dobilo u XIV ili XV vijeku. Dr. Pavao Anđelić u svojoj knjizi “Spomenici Konjica i okoline” tvrdi da je Glavatičevo dobilo sadašnji naziv po vlastitom imenu Glavat, Glavatec. Naime, područje sadašnjeg Glavatičeva nalazilo se u posjedu nekih Glavata ili Glavateca kojih je bilo u susjednom Nevesinju. Budislav Glavatec iz Nevesinja spominje se 16. septembra 1330. godine. Toga dana on je u Dubrovniku kupio neke stvari za ženu velikaša Poznana Purčića. Dakle, izvodi zaključak dr. Pavao Anđelić, Glavateci su bili vlasteoski rod nižeg ranga, koji su u neko vrijeme imali svoje posjede u predjelu sadašnjeg Glavatičeva. Tako je ovaj posjed prema svom vlasniku Glavatecu dobio naziv Glavatičevo.
Po jednoj legendi se kaže da je Glavatičevo dobilo naziv po ribi glavatici, koje je nekada bilo u izobilju u ovom kraju, međutim danas je ima sve manje i manje.
Današnje područje Glavatičeva narod jednostavno zove Župa. “Idem u Župu” ili “idem u Glavatičevo” jedno je te isto. Ali ako za one koji su tu rođeni ili vode porijeklo kažete da su “Glavatičevljani”, u konjičkom kraju će vas pitati jeste li mislili na “Župljane”. “Njegovanje” dokaza da je oko Glavatičeva nekad bila župa kao administartivno-teritorijalna jedinica jednako je važna žiteljima ovog kraja, kao i činjenica da je pop Dukljanin u svom čuvenom “Ljetopisu” iz XII vijeka prvi put spomenuo Kom. U tom pisanom tragu stoji da je kralj Predimir razdijelio državu četvorici svojih sinova, te da je najmlađi Svevlad dobio Podgorje, kome je, između ostalih, pripadala i Komska župa.
Dobri poznavaoci ljudi, običaja, manira i ophođenja prema životu, bez historijskog utemeljenja ali pod “materijalnom i krivičnom odgovornošću” reći će da je još u doba kralja Predimira ustanovljen i “Župski filozofski fakultet” i da je Svevlad lično bio prvi profesor i dekan!
Obilazeći teren oko Glavatičeva, bosanskohercegovački arheolog i historičar Marko Vego ustanovio je da se “iznad sela Kašići nalazi stari grad Kom sa širokim i dosta visokim zidinama koje se s podnožja brda, na kome leži grad Kom, lijepo vide”.
Vršeći iskopavanja na području Glavatičeva sredinom 50-tih godina prošlog stoljeća arheolog Marko Vego između ostalog zapisao je:
“U Kašićima se nalazi par stećaka od kojih je jedan s natpisom nekog vojvode. Uzeo sam od njega abklač, ali ga još nisam riješio jer je jako istrošen i aljkavo pisan. Svakako je iz srednjeg vijeka. U selu Biskup kod Glavatičeva našao sam nekropolu Sankovića s bogatim prilozima… Godine 1956. vršio sam iskopavanja u selu Razići (na Crkvini), na desnoj strani Neretve kod Glavatičeva i otkrio jednu drugu stariju crkvu od koje su ostali dijelovi portala… To je dokaz da je u Župi Kom bujao kulturni život pod rukovodstvom mjesnih feudalaca. Zato čvrsto držim da je stara Župa Kom imala svoj grad Kom u Kašićima kod Glavatičeva, na desnoj obali Neretve. Zato i Choni Vdrabez iz 1444. godine i castrum Chaw iz 1448 godine i civitas Come iz 1454 godine treba da se odnose na ovaj grad Kom koji je u narodu još ostao u uspomeni.“
Istražujući grad Kom 1960-tih godina, arheolog Pavo Anđelić pronašao je dokaz dubrovačke nazočnosti i trgovanja u ovom kraju – dubrovački groš, a dokument iz 1381. godine svjedoči da je u Komu postojala i carinarnica.
Kom je bio značajan vojni, privredni i kulturni centar srednjovjekovne bosanske velikaške porodice Sanković. Jedan od razloga zašto se u historijskim podacima područje Komske Župe često veže za Nevesinje, jeste upravo ovaj vlasteoski rod. Naime, aktivnost Sankovića često je vezana za Nevesinje, još iz vremena kada se prvi put spominju u pisanim tragovima, a karakteristično je da se i dvor vojvode Radiča Sankovića nalazio u Zaboranima, koji bez sumnje pripadaju širem području Nevesinja. Iz toga je opravdano zaključiti da je u ranom feudalizmu, odnosno u vrijeme funkcionisanja cjelovitog župskog sistema, Komska župa pripadala Nevesinju.
Međutim, neophodno je napomenuti da se Kom vrlo rano izdvojio iz okvira Nevesinja i formirao kao posebna upravno-politička jedinica, te da je Župa Kom čitavo XIV stoljeće pripadala feudalnoj oblasti Sankovića.
Rodonačelnik ovog roda je Dražen Bogopanec iz Nevesinja, koji se u pisanim tragovima, s feudalnim odredom od 20-tak ljudi, prvi put spominje 20. maja 1306. godine kao pljačkaš dubrovačkog trgovca Držića. Njegov sin Milten s titulom župan i patronimičkim prezimenom Draživojević spominje se kao svjedok na povelji bana Stjepana II iz 1322. kao član Zbora velikaša, odnosno Državnog vijeća. Imao je sinove Sanka i Gradoja, te kćerku Draganu. Sanko je, pored članstva u Zboru velikaša postao i visoki državni dužnosnik s titulom kazanca, odnosno povjerenika za finansije vladarskog dvora.
Sankovići su kao članovi Zbora velikaša brzo proširili svoj uticaj u srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Za kratko vrijeme zagospodarili su feudalnom oblasti koja se sastojala iz župa Nevesinje, Kom, Zagorje, Dbar, Popovo, Primorje (danas Dubrovačko primorje) i jedan dio Konavla s Vitaljinom.
Period od 1366. do 1372. obilježen je čestim sukobima bosanske vlastele. Pred kraj života, Sanko se (ponovo) priklonio banu Tvrtku I, i vjerovatno je poginuo u borbama koje su vođene između 1370. i 1372. protiv Nikole Altomanovića gospodarom Huma. Umro je 1370. godine i sahranjen pod stećkom u porodičnom groblju Sankovića u Biskupu.
Sanko je iz drugog braka imao pet sinova: Beljaka, Radiča, Budelju, Sančnina i Dragana. Beljak je naslijedio oca na mjestu župana, te na poziciji člana Zbora velikaša, učvrstivši svoje položaj, čak i proširujući feudalni posjed, kao bliži savjetnik kralja Tvrtka. Nakon duge i teške bolesti umire 1391. godine a naslijeđuje ga brat Radič Sanković.
U Dubrovačkom arhivu sačuvana je Povelja iz 1391. kojom vojvoda (titula koju je dobio od kralja Tvrtka) Radič Sanković Dubrovčanima garantuje da mogu slobodno trgovati po njegovoj teritoriji, uključujući tu i Komsku župu.
Uslijedili su burni događaji koji su bili obilježeni dinastičkom borbom za prijestolje, a Radič je nakon svrgnuća kralja Ostoje 1404. godine, na čiju stranu se stavio u sukobu s Tvrtkom II Tvrtkovićem, pao u zarobljeništvo vojvode Sandalja Hranića, koji je zagospodario njegovim posjedima.
Smrću Radiča Sankovića 1404. godine vlasteoskom rodu Sankovića gubi se svaki trag.
Pored makadamskog puta u selu Biskup, na omanjem uzvišenju pod nazivom Grčka glavica, nalaze se ostaci crkve i nekropola sa stećcima u kojoj je sahranjeno dvadesetak članova plemićke porodice Sanković. Pomenuta nekropola sastoji se od 172 stećka i velikog broja grobova bez spomenika, na površini od 1700 kvadratnih metara.
Historijsko područje – nekropolu sa stećcima i ostaci crkve Grčka glavica u selu Biskup Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je 2004. godine nacionalnim spomenikom, a Komitet za svjetsku baštinu UNESCO-a u okviru 40-te sjednice koja se održala u Istanbulu, 15.7.2016. godine, nekropolu stećaka u selu Biskup upisao je na Listu svjetske baštine.
Iza pada Snkovića najvećim dijelom Huma zavladio je Sandalj Hranić (iz plemićke porodice Kosača) proširivši svoju vlast sve do Drine. Područje koje se nalazilo na lijevoj obali Neretve pripadalo je Kosačama, a ono na desnoj obali rijeke “Kraljevoj zemlji”. U pisanim tragovima Kom se ponovo spominje 1. juna 1454. godine u povelji u kojoj “Aragonsko-napuljski kralj Alfonzo V potvrđuje Hercegu Stjepanu Kosači po drugi put posjede velikog broja gradova, medu njima i Kom sa svim što mu pripada”. U posjedu Kosača Kom ostaje sve do 1465. godine, što se, također, može vidjeti iz jedne od sačuvanih bosanskih povelja. Te godine jedan Dubrovčanin tuži dva brata – Milobrata i Radelja Dragovića, kmetove Jurja Cemerovića iz susjednog mjeste Veletina (Bjelimići) na osnovu toga što su ga opljačkali “ispod grada Koma u zemlji Hercegovoj”.
Bio je to period prodora Osmanlija u ove krajeve, koji su pod vodstvom Mahmut-paše Anđelovića u ljeto 1463. godine osvojile konjički kraj, kada je osvojen i Kom. U protivakciji hercega Stjepana, od jula do septembra iste godine, oslobođena je tzv. humska Neretva, osim grada Borovca, i zapadni dio bosanske Neretve.
Ovi krajevi su definitivno osvojeni sredinom 1465. godine prodorom bosanskog sandžak-bega Isa-bega Ishakovića u Hercegovu zemlju, kada je pao i Kom.
Glavatičevo, središte Župe u prvim turskim historijskim izvorima spominje se pod imenom Podkom, kao sjedište upravne nahije Kom. Prema popisu bosanskog sandžaka iz 1469. godine, Komska župa je postala nahija i pripala je Blagajskom kadiluku. Stanovništvo se otad islamizira. Bosanski krstjani bili su brojni u ovom kraju i neki su dugo ostali u svojoj vjeri prije nego što su prešli na islam. Godine 1537. godine Župa je spojena s hercegovačkom nahijom Neretva u jednu pod imenom Belgrad.
I za vrijeme turske vladavine područje Komske župe predstavljalo je važan saobraćajni i trgovački čvor. U početku se preko Neretve prelazilo u mjestu Lađanica, uzvodno iznad Glavatičeva (Lađanica je po lađarima i dobila ime), a Kameni most u Glavatičevu izgrađen 1612. postao je okosnica daljeg razvoja i života na ovom području. Carinarnice, hanovi, konjušarnice, kovačnice… počinju se graditi s obje strane mosta, a francuski putopisac Quiclet prošavši kroz ovaj kraj, zapisao je da je 1658. u Glavatičevu postojala „dosta lijepa, mala džamija“.
Isti oni poznavaoci župskog kraja, „ljudi, običaja, manira i ophođenja prema životu“, i dalje bez historijskog utemeljenja ali pod “materijalnom i krivičnom odgovornošću” reći će da se, nakon izgradnje mosta i sama zgrada “Župskog filozofskog fakulteta” preselila s Koma dolje, u dolinu kod vode!
*
Do ostataka starog grada Koma na planinskom grebenu iznad Kašića kod Glavatičeva odnedavno vodi markirana staza a na samom lokalitetu postavljena je tabla “KOM 819 M./N.V”. Dok se ne zaštiti i proglasi nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, učini svrsishodnim mjestom koje će biti u funkciji promocije bosanskohercegovačke državnosti, lokalitet s ostacima zidina starog grada Koma služit će i dalje kao planinarska kota s koje, kako kažu oni koji je posjete – pogled na Župu ostavlja bez daha.
(Ova priča je dio serijala #StarigradoviBiH, o važnim kulturno-historijskih centrima iz Bosne i Hercegovine. Serijal predstavlja politicki.ba uz podršku kompanije BH Telecom)
Ajdin Tinjak
politički.ba
radiokonjic.ba
25.08.2022.
