Piše: Ibrahim Kajan
Uzdrhtao sam kad sam spoznao da sam i ja jedan od brojnih, “zapuštenih Mostaraca” koji, ma koliko da znao činjenica o rodnom gradu, sve češće otkriva kako je široka i duboka i slijepila rijeka neznanja – iz pukog zaborava! Zaboravljamo, jer nije ni u čijoj sistemskoj brizi i obavezi!
Jučer sam pristiglom mi facebook-porukom upitan “jesam li prije desetak godina sudjelovao u obnovi nišana na mezaru Husage Ćišića u Sutini”. Autor pitanja je bio vrlo obaviješteni publicist Hasan Eminović.
O Husagi Ćišiću sam nešto više prvi put saznao 1993. godine, kad su mi u novoosnovani zagrebački “Preporod” Mostarci donijeli prve primjerke njegove knjige izvornog naslova “Postanak i razvitak Mostara te prikaz raznih zgoda i nezgoda kroz koje je naš grad u toku razvitka prolazio” – objelodanjene pod “slučajno” prepravljenom naslovom – “Mostar u Herceg-Bosni”. Izdanje je potpisao mostarski ogranak Muslimanske kulturne zajednice “Preporod”, godine 1991.
Za veliki broj ljudi Husaga Ćišić je bio potpunio nepoznato ime. Ali, nije uvijek bio anonimam, niti je u Mostaru i u Bosni i Hercegovionini za života bio – “bilo ko”! Danas se o njemu zna, barem ponešto, slobodno bismo mogli reći i u širokim redovima našega svijeta.
Husaga Ćišić je preslio na Ahiret 30 augusta 1956., a sutradan je pokopan na veikom haremu na Carini, kad sam ima jedanaest godina. Od pompezuno organiziranog “ispraćaja i pokopa”, kako je zapisao Hivzija Hasandedić u svom nekrologu Husagi Ćišiću, “s merhumom se nad grobom oprostio drug Dušan Vukojević, potpredsjednik Općinskog narodnog odbora u Mostaru, koji je u svom govoru iznio vrline i zasluge Husagine. Njegova veličanstvena dženaza najbolje svjedoči koliko je bio poštovan i cijenjen od cjelokupnog mostarskog stanovništva”, piše Hasandedić u Glasniku Islamske zajednice br. 1-2, 1957, na stranicama 138-141.
Nakon dženaze, u javnom diskursu ime i djelo Husage Ćišića, više nikada nije spomenuto, sve dok državno-politički sistem Jugoslavije i Bosne i Hercegovine u njoj, nije prestao postojati pod agresivnim ratnim napadom i razaranjem Srbije Crne Gore u godinama 1992-1995.
Nakon odbrane Bosne i Hercvegovine, s elanom je započeo proces reafirniranja bitnig segmentima pisanog djela Husaginova, pa je njegovo ime u “glavnim crtama” postalo poznato mada još nipošto ne i dovono naučno elaborirano i u zbilji oživljeno. Najraširenija je spoznaja o Husagi Ćišiću, zbijena u lahko pamtljivu krilaticu kako je upravo on “u Grb Jugoslavije ukuco šestu buktinju” – pa je po toj činjenici, uzdignut na pijedestal najuvaženijih historijskih figura novije naše historije, posebice od svojih Bošnjaka.
Na pitanje koje mi je pristiglo na fejs, odgovorio sam negativno; da ne znam ko je obnavljao Husagin nišan, “da sam u Mostar tek vratio nakon dugog lutanja i progona”, i da uopće ne znam gdje su prenešeni ekshumirani posmrtni ostaci iz harema na Carini…” u godini gradnje Autobusne i Željezničke stanice na desnoj strani Grada, preko puta kuće u kojoj sam s roditeljima stanovao. Osim toga, “prije desetak godina” kad je dakle nišan obnavljan, bio je živ i zdrav Husagin sin Kerim Ćišić, vrlo važna osoba u društveno-političkom životu Mostara, pa mi je nejasno da se mehrumovim nišanom trebala baviti grupa građana pored vrlo uvaženih i dobrostojećih potomaka. Najposlije, i novih društveno-političkih struktura koje s velikim poštovanjem prihvaćaju političko naslijeđe Husage Ćišića, osobito ono nastalo kroz antifašističku borbu i nacionalnu afirmaciju Bosanaca / Bošnjaka.
Tada mi je Hasan Eminović poslao link svoje informacije objelodanjene 25. II. 2022. u islamskim novinama Preporod, koja očito nije nikog ni zainteresirala ni uznemirila kao što je djelovala na mene. Bio sam potrešen spoznajom da je mezar Husage Ćišića na prvotnjoj, suštinskoj parceli ekshumiranih posmrtnih ostataka sa velikog carinskog harema – od koje će se sljedećih godina širiti netom utemeljeno multikonfesionalno gradsko groblje Sutina, zaraslo u visoku draču, korov i čkalj!
Tek kad su Dino ef. Maksumić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Mostar, s aktivistima Info-servisa za mlade, organizirao i temeljito očistili zabporavljeni prostor naše postiđenosti, svih nas pojedinačno! – (ali prvo od rodbine i uprave groblja Sutine, ali u istoj ravni i kulturno-društvenih institucija i ustanova, političkih organizacija) – shvatili smo dubinu našega kolektivnoga grijeha!
Jednostavno, zar je moguće da osim rijetkih koji su pamtili mjesto ukopa eskhumiranih ostataka Husage Ćišića – nije nikada posjetila ovaj mezar, čak ni najmanja organizirana grupa ljudi i položila buketić cvijeća…
Zahvaljujući Info-servisa i Medžlisu IZ Mostar s glavnim imamom Dinom ef. Maksumićem, pogledajmo fotografije tog preskromnog spomenik velikog čovjeka Husage Ćišića, i njegov osamljeni mezar spašen rukama mladih, s parcele koja se pretvorila – iz memorijalne, u parcelu bestidnog zaborava i doslovnog otpada!
(Mostarski.ba)
mostarski.ba
#Ibrahim #Kajan #Mezar #Husage #Ćišića #parceli #užasne #zapuštenosti