Čast i slava herojima obrane Korićine i Strmice koji su odbili napade na Livno 13. travnja jer da nisu, mi danas ne bismo mogli govoriti o 23. travnja 1992. kada je Livno obranjeno od napada iz pravca Grahova, a koji je bio usmjeren na Čelebić i Donje Rujane, istaknuo je uvodno voditelj emisije Borna Marinić. U emisiji su gostovala dvojica aktera te bitke, branitelj Čelebića Ante Damjanović i branitelj Rujana Mario Nađ. Urednik emisije je Vladimir Brnardić.
Ante Damjanović došao je u obranu svojeg kraja, porijeklom je iz Čelebića. Većina ih je koji su otišli tamo, ističe, imala korijene iz raznih područja Bosne i Hercegovine.
– Mi smo u listopadu 1991. godine otišli u Vinkovce. Po Sarajevskom sporazumu nekako stvari u Hrvatskoj jenjavaju. Vidjelo se da je Bosna i Hercegovina sljedeća meta. Mi smo razgovarali o tome da će biti dolje zlo i da bi trebali otići pomoći nekim svojim iskustvom. Razgovarao sam s jednim rođakom koji je bio u kontaktu s Rosom i rekao sam da smo spremni, nas dvadesetak, doći dolje, pristojno naoružani, s nekim pristojnim iskustvom. Roso je rekao da smo dobro došli i tako smo na Uskršnji ponedjeljak otišli dolje. Bilo je doduše razmišljanja da idemo prije. Ja sam smatrao da Uskrs moramo provesti sa svojim obiteljima jer sam nekako slutio da se u istom broju nećemo vratiti u kojem smo otišli, rekao je.
Njegov suborac Mario Nađ došao je s dragovoljcima iz Sevetskog Kraljevca. Iako nije porijeklom iz Livanjskog kraja, ondje ga je naveo ratni put.
– Pokojni pukovnik Ivan Rebrina i zamolio me gdje god on ide, idem i ja. Samo me pitao Mario hoćeš ići sa mnom, ja sam rekao da, ići ću s tobom, a gdje se ide? Kaže, ide se dolje na Kupres, Kupres neće biti dobro u Kupresu. Dana 10. travnja smo krenuli 92. iz Drenja kod Đakova, taktička skupina dragovoljaca, znači nisam jedini bio, nas je 17 ukupno, jedini ja nisam imao nikakvu porijeklo s tih krajeva. I bilo mi je drago što sam pristao i došli smo u Tomislavgrad, došli smo u Livno, bili smo u Grudama, obišli smo Imotski, tako da smo se zadržali na svim područjima bliže granice Republike Hrvatske. Također smo ostali u cijelu Bilaj kao smješteni nadomak Livna i tu je počela naša priča, navodi.
Došli su, kaže, s dva topa 130 mm i jedini sam je on bio u protuoklopnjaku na maljutkama s dva pulta. Kod sebe je imao dvadesetak maljutki.
Pred Čelebićem tog 23. travnja bilo čak 32 tenka i još ostalih oklopnih vozila. Oni su se razdvajali, dodaje Damjanović, te objašnjava da je jedan dio išao na pomoćnom pravcu prema Rujanima, drugi dio na glavnom pravcu prema Čelebiću.
– Mi smo dva dana prije došli, bilo je očekivano da će se to dogoditi., Roso je pitao koja ideja, ja sam rekao da je ideja da odemo dva dana da provedemo u Čelebiću gdje sam rođen i onda dalje kako on misli da treba nas rasporediti. On je rekao da tu očekuju tenkovski protuudar, da smo mi opremljeni s iskustvom iz Vinkovaca, I eto tako nas je i zateklo taj dan. Ono što je problem u tom vremenu bio bili su ovi donji rovovi, dakle bili su rovovi ispod te prometnice Bosansko Grahovo, Livno. Drugi dio ljudi je bio raspoređen gore u selu i treći dio je bio nešto iznad sela. Bili smo relativno svi skupa relativno loše opremljeni. Mi smo možda bili najopremljenija ekipa jer smo imali četiri ose, imali smo dva RPG-a, imali smo četiri ručna bacača na nas 23, koliko nas je došlo dolje. Imali smo minobacač. Dolje je od tih protuoklopnih sredstava bio na cijelom još jedan BST za kojeg nije bilo posade i njega su pokušali koristiti i uspješno su koristili momci iz Livanjskog sela Vidoši, ističe.
Na tenkove su djelovali s dvije pozicije.
– Došli smo dva dana ranije, nekako nismo se stigli svi skupa niti pretjerano uvezati, nije to bilo niti doba kad si mogao imati vezu kakvu god si htio. Na čelu kolone je išao tenk T-34 s opremom za guranje mina, za čišćenje protutenkovskih mina. On je prošao nekakvih 200 metara ispod barjaka sedla na kojem se centralni boj zapravo događao. Pogođen je i on je ostao tu trajno. Dakle, taj dan je uništeno ili pogođeno neki kažu da je to ispravnije, jer što se nas tiče, oni su bili uništeni, nijedan nije izišao sam, nego su ih izvlačili. Peti transporter kojeg je uništio pokojni Francuz Laurent Métral-Pierre, rekao je.
Mario Nađ dobio je uputu da se javi u sektor R1 obrana Livna.
– Ja sam se javio gospodinu Graniću. Mile Granić je bio taj vojnik koji je došao sa svojim privatnim autom Renault 5, mislim da je u pitanju bio. Potrpali smo te maljutke unutra, javio sam se tamo da dobijemo trolu, otišli smo na glavicu donje Rujane, gdje je bio napad, već su oni više od pola sela probili. Postavio sam maljutke u prvo dvorište koje sam mogao naći, slobodno bilo. Postavio sam dvije maljutke, pošto Mile Granić nije znao ništa o tome. Odokativno sam, sagnuo sam i okom nišanio u taj tenk prvi, u koloni koji je bio… Bez periskopa dakle? Ne, ništa nisam imao. Blizina je određivala dinamiku mog djelovanja. Koliko je bio daleko? Taj tenk je već bio na 400 metara.
To je zaista malo za djelovanje. To je ispod svih minimuma, na knjigama 500 metara je minimum djelovanja, ali nije bilo druge, navodi Marinić.
– Nema druge, treće, prva, samo na prvu. Tako da, jednostavno, ta maljutka Bogom podešena, Bogom vođena i mojom, evo, Bogom danom rukom, sam sam pritisnuo dugme, ona je poletjela, prvog u koloni je uništila taj tenk, prisjetio se Nađ.
30 godina poslije
– Livno je uvijek bilo u nekom pokretu. U Livnu su ljudi tradicionalno odlazili u Njemačku, tako to rade i sada, dakle, granica je na neki način postala sad bitno drugačija nego što je bila prije. I ljudi odlaze i naprosto nije nekakva perspektiva, iako Livno je bio stočarski kraj i bogato šumom. Radilo se polje, sada od toga nema ništa. Problem je s mladima koji odu i ostalo je staro stanovništvo, istaknuo je Damjanović.
– Kao devetnaestogodišnjak nisam puno mogao ni misliti, ni razmišljati o tome puno. Mladost, ludost, hrabrost i adrenalin te mladosti je vuklo svoje. Međutim, danas kad gledate na sve ovo, drago mi je što sam bio sudionik, pored vinkovačke skupine, pored Crnih Mambi, pored pripadnika HVO-a i drugih dragovoljaca. Drago mi je da sam dio neke priče u obrani Republike naše i šire, zaključuje Nađ.
Emisiju pogledajte ovdje:
https://magazin.hrt.hr/price-iz-hrvatske/veterani-mira-12-travnja-12113258
Magazin.hrt.hr
