FBiH: Nagrade za ostanak u poslu, kazne za odlazak u prijevremenu mirovinu

Međutim, ovaj zakon i nagrađuje, ali one koji nakon ispunjavanja uvjeta za starosnu mirovinu nastave raditi.

Osiguraniku koji ostvari pravo na starosnu mirovinu, za svaki mjesec kasnijeg odlaska u starosnu mirovinu koje je proveo u osiguranju u odnosu na propisanih 65 godina života, iznos ostvarene mirovine uvećava se za 0,166666 posto, odnosno za dva posto na godišnjoj razini. Na primjer, ukoliko osiguranik ostvari pravo na starosnu mirovinu sa navršenih 65 godina i pet mjeseci života, ostvareni iznos mirovine uvećava se za 0,833333 posto, objasnili su u Federalnom zavodu za mirovinsko i invalidsko osiguranje.

Pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, odnosno kada navrši 65 godina života i najmanje 20 godina mirovinskog  staža. Odnosno, kada navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života. Što se tiče odlaska u izuzetnu prijevremenu starosnu mirovinu, u ovoj godinu u tu mirovinu mogu otići žene sa 58 godina i šest mjeseci života i 33 godine i šest mjeseci staža osiguranja.

Kada je riječ o muškarcima u izuzetnu prijevremenu starosnu mirovinu mogu oni koji imaju 63 godine i šest mjeseci života i 38 godina i šest mjeseci staža osiguranja.

Umanjenje na izuzetnu prijevremenu starosnu mirovinu je trajno. Redakciji Faktora se obratilo više čitatelja pitajući zašto se na taj način kažnjavaju osobe koje zdravstveno više ne mogu izdržati u radnom odnosu, a od starosne mirovine ih dijele neke dvije godine ili godina.

Poznajem ženu koja ima dvije godine do mirovine kojoj je kičma u lošem stanju i ne može više raditi, a ne može ni u mirovinu jer joj zakon ne dozvoljava. S obzirom na to da ne može više ni pomisliti na posao, ona će otvoriti bolovanje i produžavati ga do mirovine, čime poslodavac nema radnika, a mlada osoba ne može doći na to radno mjesto jer se ta osoba ne može umiroviti. Zar takav zakon nije degradirajući? Pa nije nešto što se ne može mijenjati, požalio se jedan od čitatelja. U Federalnom zavodu za mirovinsko i invalidsko osiguranje Faktor je zatražio pojašnjenje tko može inicirati izmjene Zakona o MIO-u.

Člankom 143. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju propisano je da izuzetno od članka 40. ovog zakona, osiguranik žena ima pravo na izuzetnu prijevremenu starosnu mirovinu kada navrši najmanje u 2024. godini 58 godina i šest mjeseci života i 33 godine i šest mjeseci staža osiguranja.

Člankom 145. Zakona propisano je da se osiguraniku ženi za svaki mjesec ranijeg odlaska u mirovinu u odnosu na propisanih 65 godina života, iznos ostvarene mirovine umanjuje za 0,333333 posto.

Radi se o trajnom umanjenju, koje se primjenjuje i nakon što osiguranik žena navrši 65 godina života, odnosno potrebne godine života za ostvarenje starosne mirovine. Ova zakonska odredba je skoro pa identična u svim zemljama u okruženju, naveli su u Federalnom zavodu MIO.

Dodaju kako je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, kao resorno ministarstvo za provođenje Zakona o MIO-u, nadležno za pokretanje izmjena i dopuna svih propisa kojima se regulira oblast mirovinskog i invalidskog osiguranja.

Pored resornog ministarstva, nadležnost za izmjenu propisa imaju i Vlada Federacije BiH, te zastupnici i izaslanici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH, odnosno Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.