Postoji posebna veza između baka i djedova, s jedne strane, i unučadi, s druge. Ta veza je jedinstvena i ispunjena ljubavlju koja je teško objasniti. To je nešto što može osjetiti samo onaj komu Bog podari tu radost.
Piše: Nedjelja.ba
Sjećate li se djetinjstva i avantura s bakom i djedom? Većina djece doživi takvo iskustvo, dok oni koji nisu imali tu sreću osjećaju prazninu koju pokušavaju nadoknaditi sa svojom unučadi.
A što se tiče avantura? Sigurno su bile raznovrsne. Danas se često na društvenim mrežama mogu vidjeti objave gdje majka prijeti djetetu šibom dok ono viri iza bake. Jesu li bake i djedovi zaštitnici djece, zabavljači ili jednostavno servis? Odgovore na ta pitanja pokušavamo pronaći kod obitelji Milke i Milana Džalte koji žive na Rātu na Ustirami, župa Sv. Ante – Gračac u Rami.
Od četvero djece 12 unučadi
Malo naselje Rāt smjestilo se uz magistralnu cestu Prozor – Jablanica, na rubu Jablaničkog jezera. Iako je skriveno od znatiželjnika, uvijek se nađe netko tko zaluta u potrazi za pristupom jezeru. Prolazeći puteljkom s magistralne ceste prema ovom zaseoku, osjećate kao da ulazite u čarobno mjesto iz bajke. Dolazak je nešto posebno. Djeca se igraju ispred kuća, unatoč vrućini srpnja koja je sve natjerala u debelu hladovinu i klimatizirane prostore. Jedan prizor je bio iznimno poseban. Djeca su trčala ocu koji se upravo vraćao s posla iz Republike Hrvatske.
Tako smo stigli do obiteljske kuće Milana i Milke Džalto, rođ. Antunović, iz Ustirame. U istom kućanstvu žive njih dvoje s sinom Stipom i nevjestom Antonijom koji imaju sedmero djece: Saru, Borisa, Anu, Miju, Ivu, Filipa i Petra, koji je nedavno stigao u obitelj. Milanu i njegovoj Milki Bog je podario četvero djece: Stipu s kojim žive u zajedničkom kućanstvu; Antu koji je otišao u Sloveniju i Ivana koji je stvorio drugi dom u Dubrovniku, te kćer Mariju s obitelji u Mostaru. Od njih su dobili 12 unučadi.
Osim Stipinje i Antonijine djece, Milka i Milan jednako ponosno govore o ostaloj unučadi: od Antinih i Jane djece su Matej i Vito; od Ivanovih i Ane su Luka i Josip; a od kćeri Marije i zeta Ivice je Barbara.
U trenutku našeg dolaska, baka Milka razgovara sa susjedima dok se djeca igraju. Vinova loza stvara hladovinu, podsjećajući na nekadašnje vrijeme kada se ovdje proizvodilo vino u velikim količinama…
Sin Ivan sa svojom obitelji stiže. Koliko god su udaljeni, uvijek pokušavaju posjetiti Ustiramu kad god im se pruži prilika. Radost na bakinom licu bila je očigledna.
Onda se začuje freza. Djeca odjednom potrče jer znaju da djed Milan dolazi, a on kao aktivan mještanin Ustirame sudjeluje u pripremama za veslačku regatu Rama sprint 2024. Svi se okupe oko freze, ali njihova radost nije zbog freze već zbog djedovog dolaska. Unuk Boris nije prestajao grliti i ljubiti svog djeda.
Život u obitelji nekada i sada
Često uspoređujemo svoj život s prošlim vremenima. Razgovarali smo s Milanom i Milkom o njihovom djetinjstvu i odnosu s bakom i djedom.
Ustirama je mjesto u Rami koje sadrži riječ Rama u svom nazivu (Usti-Rama). Nalazi se blizu ušća Rame u Neretvu, a sada je prekriveno hidroakumulacijom Jablaničko jezero. Kao i u drugim dijelovima Rame, nekada se ovdje živjelo teško, od rada vlastitim rukama. Nakon izgradnje jablaničke brane, život je postao još teži. Ustirama je se suočila s izolacijom, a komunikacija preko jezera svodila se na čamce.
„Nekada smo živjeli na Ustirami, ali smo se nakon izgradnje brane preselili na Rāt radi lakšeg života jer nije bilo mosta, a imali smo ovdje zemlju. Nažalost, nisam imao baku i djeda“, rekao je Milan na početku razgovora.
Milka je dodala kako je imala bake i djeda s majčine strane, ali se slabo sjeća djedova s očeve strane. Oni su bili iz Gorice i preselili su se u Slavoniju. Njena baka i djed su imali 13 djece, od kojih je petero preminulo.
U razgovoru smo saznali nekoliko zanimljivosti. Milan je bio stric Vladi Džalti, koji je bio stariji od njega za dvije godine.
„Biti djed je radost. Kada sam bio mlađi, nisam imao vremena za igranje i provođenje više vremena sa svojom obitelji. Uvijek su me čekale obaveze kod kuće nakon posla. Sve se radilo ručno. Stoga su mi ova unučad prava radost. Nisam imao vremena voditi djecu na jezero. Sada vodim ove unuke na jezero i u ribolov. Ne mogu ih izvući iz vode“, rekao je Milan s posebnim osmijehom, pokazujući ljubav i radost života.
Dok smo razgovarali o prošlim vremenima, baka Milka je nestala u pušnici, pripremajući nešto ispod sača. Nije prošlo dugo prije nego što se osjetio predivan miris koji je ispunio čitavu Ustiramu. Činilo se da svi jedva čekaju babinu kulinarsku kreaciju, koja govori više od riječi. O njoj ne treba puno pričati, već ju treba samo kušati.
Obiteljsko zajedništvo i molitva
Većina obitelji je izgubila tradiciju zajedničke molitve ujutro i navečer. Nekada se nije moglo ni jesti dok se nije zajednički molila i rekla nekoliko riječi Gospinoj časti, pa čak i molitva krunice navečer. Djeca bi prije mogla početi drndati jastucima kada bi osjetila umor nakon dana. U obitelji Džalto, molitva ostaje kao važan ritual početka i kraja dana.
„Imamo molitvu kao obitelj. Ujutro uglavnom molimo samo ja i moja Milka, jer su neka djeca već u školi, a neka još spavaju. Navečer molimo zajedno. To je kao neka utakmica: ‘Gasite TV dok se ne pomolimo, a onda ga možete uključiti.’ Pozdravimo Gospu, izmolimo Vjerovanje i nekoliko preporuka. Ako se odužimo, djeca počnu zadirkivati jedno drugo i malo poremete atmosferu“, rekao je Milan. Sin Ivan potvrdio je da nisu smjeli nigdje ići prije zajedničke molitve.
Sin Stipo radi u inozemstvu. Trenutno radi u Češkoj. Baka i djed su velika podrška Stipinoj supruzi Antoniji.
„Pomažemo koliko god možemo. Dok nevjesta oblači sve djecu, treba joj puno pomoći“, rekao je djed Milan, dodajući da im je radost pomagati oko unučadi.
Često se postavlja pitanje koje je unuče najdraže. Milan je rekao da to nije lako odgovoriti. Sva su mu jednako draga, samo što se malo više posvećuje onima koji su mlađi, dok su stariji već prilično samostalni. Zanimljivo je da unučad naziva nekim posebnim nadimcima.
Dok smo razgovarali, primijetili smo da je kuća puna ljudi, a kada smo pitali može li zamisliti da ostanu samo on i Milka, rekao je: „Ne mogu zamisliti da kuća bude bez unučadi. Ne želim niti razmišljati o tome. Teško je zamisliti. Možda bih se mogao naviknuti.“
Život je sina Ivana odveo u Dubrovnik, Antu u Sloveniju, a kćer Mariju u Mostar. Svi oni koriste svaku prigodu da posjete roditelje i brata Stipu u Ustirami.
„Drago mi je što se svi okupimo za Božić i Uskrs, pa čak i ljeti oko Gospojine u osmom mjesecu. Teško je sve uskladiti. Ali najdraže mi je kada smo
Izvor: ( ramski-vjesnik.ba / Mostarski.info )
