Ostao sam iznenađen i zadivljen jednim susretom. Sve je bilo bez plana, namjere i cilja. Baš ono slučajno, spontano. Kod njegove kuće završavaju svi putevi. Tu sam i ja morao autom stati. Vidim nema dalje ni puta ni kuća. Nemam se gdje ni okrenuti. Zapao sam u škripac.
Obitelj Mirka Pavića ljeti živi tu. Muž i žena se vratili iz tuđine. Kuća im i okućnica velebni. Vrt i okoliš uređen. Pitat ću da mi otvore kapiju pa da se tu autom okrenem i vratim natrag. Rekoše mi da još malo naprijed živi momak Zdravko. Živi sam! Rekoh im idem ga pohoditi. Padao je mrak. Iz daleka vidim lijepo klesanu kamenu kuću. Kroz mali prozorčić se zamjećuje svjetlo. Pomalo iz daleka pružam glas. Ne želim da ga uplašim.
Ej, ima li itko? Hvaljen Isus i Marija! Tako se glasom približavam njegovoj kući. Izišao je na vrata. Sretan! Kaže hajdete u kuću. On tek ima večeru. Na tavi su slanina i jaja. Baš lijepo. Govorim mu tko sam. Kaže da je nešto nekad i čuo o meni ali se ne poznajemo.
Sve se to odvija u Zavelimu, zaselku Malenice, pripadaju župi Vinica. Od Posušja do njega je 25 KM. Posljednja je to kuća do koje ikakav put vodi. Susjede ima samo ljeti. Zime su duge i kaže depresivne. Bio je na ratištu 6 godina. Nije riješio braniteljska prava u cijelosti. Povremeno radi na baušteli. Kaže da je i sad spreman na ženidbu. Ako bi bilo prilike tada bi i kuću malo obnovio. A bez toga kaže kome ću je obnavljati. Živi skromno, ali ponosno! Kad mu rekoh da ga malo snimim on je rado pristao. Što sam snimio?
Fra Mario Knezović
Objava DIRLJIVO: Zdravko Orlović – I oni žive među nama! pojavila se prvi puta na Posušje.info.