Prije desetak dana širi auditorium, sa erupcijom oduševljenja i salvom hvalospjeva propratio je ljudski čin Refika Hodžića Cocka u vraćanju pronađenog novca.
Ono što javnost manje zna jeste zasigurno još mnogo referenci koje “kite” lik i djelo Cocka.
Naime, Cocka je po dolasku ‘vučjih vremena’ 90-tih, ostao vjeran svome Livnu, te hrabro i odlučno pristupio livanjskoj brigadi “Petar Krešimir IV.” (HVO Livno) i ostao sve do demobilizacije Bošnjaka.
Za vrijeme demobilizacije pet mjeseci i 10 dana bio je zatvoren (o.p. u gradskoj školi do početka školske ‘93.-’94. te nakon toga u prostorijama MUP-a Livno, do kraja kalendarske godine.
Okolnosti zatvaranja nisu ga promijenile, niti se asimilirao u nove struje. Ostao je vjeran svom čojstvu, te jasno i nedvosmisleno kaže: Za vrijeme zatvaranja nisam maltretiran, nipodaštavan i u konačnici neljudski isljeđivan.
Po izlasku iz “izolacije” sa obitelji odlazi u Njemačku, gdje boravi sve do 1997. godine, kada se pun čežnje i entuzijazma vraća u svoje Livno.
Promptno po dolasku u Livno, supruga mu se vraća na svoje radno mjesto u Županijsku bolnicu u Livnu, postavši tako prvom Bošnjakinjom, koja je ostvarila pravo na rad u novim okolnostima.
No, danas za njega u Livnu, na natječajima za koje i ptice na grani znaju da se raspisuju, samo pro-forme radi, kako bi se na proračunsku dojku, doveli podobni – posla nema.
Diskrecijska ocjena na intervjuima nije dostatna ni za obično radno mjesto, koje bi mu olakšalo vrijeme do starosne mirovine.
Unatoč tome, kako smo pročitali u naslovu, Cocko je zasigurno prvi i jedini Bošnjak Livna, koji gradi mostove pomirenja između Bošnjaka i Hrvata Livna, na sebi svojstven i učtiv način.
Veselo, nenametljivo, dostojanstveno i ponosno.
S poštovanjem,
Čitatelj
Čitatelj / Jutarnja kavica i torbica puna deviza
