Na farmi Podhum, na visoravni iznad Buškog jezera nedaleko od Livna, živi više od 150 krava, bikova i teladi, koje nikad nisu ušle u štalu. I ljeti i zimi, ova goveda borave na otvorenom, na pašnjacima, a o njima vode brigu samo dvojica radnika.Ipak, ova goveda donose lijepu zaradu vlasnicima farme. Radi se o uzgoju po sistemu “krava tele”, koji je i ekološki poželjan i ekonomski isplativ, ali je i vrlo težak i zahtjevan posao.
Iako se krave ne muzu, potreban je konstantan nadzor nad govedima. Tako goveda imaju i GPS ogrlice te ih se više puta dnevno obilazi i nadzire.
Iako nemaju objekte za smještaj, goveda su u izuzetnoj kondiciji, procenat teljenja i preživljavanja teladi je impresivnih preko 95 odsto godišnje, što dovoljno govori o brizi nad govedima i stanju samih goveda.
Preduslov za ovakvu vrstu stočarstva je samo jedan: da imaju dovoljno kvalitetnih livada i široke prostore kojima mogu da se kreću i pasu, bez opasnosti da će ugroziti nečije usjeveKako se u Podhumu radi o škrtim krškim pašnjacima, sa kratkom sezonom vegetacije i travom koja jeste ljekovita, alije niže hranjive vrijednosti, potrebno je gotovo deset hektara po jednom paru krava-tele godišnje.
Trenutno se na ovoj farmi koristi osam pregonskih pašnjaka, koji su ukupno omeđeni s preko 30 kilometara tanke električne ograde.Pojedini poljoprivredni stručnjaci smatraju da bi upravo ovakva vrsta uzgoja goveda bila pun pogodak za Republiku Srpsku, pogotovo u višim i rijeko naseljenim područjima.
Dodatna dobrobit za zajednicu je i ta što je na područjima gdje krave pasu, vrlo mala vjerovatnoća da će tokom ljetnih žega izbiti požar.Kako sve to funkcioniše, ekipi Srpskainfo su objasnili Antun Sledžuk i Nikola Šimunac, dva vrijedna momka, zaposlena na farmi. Posjetili smo ih u sklopu medijske ture kroz Livanjsko polje, koju su nedavno organizovali ekolozi iz Centra za životnu sredinu Banjaluka.
– Naše krave tokom cijele godine, i danju i noću, žive napolju. Ne smeta im ni ljetnja žega, ni zima, kada temperature padnu ispod nule – objašnjava Antun.Sve krave na ovoj farmi su francuske pasmine “salers”, koju odlikuje izdržljivost i sposobnost prilagođavanja.
Lako se tele, ne treba im ni “asistencija”, ni veterinar.
– Samo ujutro dođemo na pašnjak i zateknemo novo tele. Ali to ne znači da nemamo potrebe za veterinarom. Uredno nekoliko puta godišnje veterinari vakcinišu cijelo stado, uzimaju uzorke krvi, testiraju goveda na razne bolesti – kaže Antun.
Kako se radi o mesnoj pasmini, finalni cilj je proizvodnja goveđeg mesa, a kvalitet mesa, koju daju ova goveda, je vrhunski, zato nije teško naći mušterije da kupe junice, bikove i telad iz Podhuma.
Velika pažnja pridaje se provođenju uzgojno-selekcijskog programa, upravljanju genetikom i upravljanju pašnjacima.
Za svako grlo vodi se stroga evidencija i bilježi genetsko stablo do 5 generacija unazad. Konstantnom brigom i selekcijom cilj je formirati stado koje će biti prilagođeno lokalnim uslovima koje će moći ostvariti konkurentnu stočarsku proizvodnju.
Goveda su na pašnjacima cijelu zimu i tada ih hrane ekološki uzgojenim sijenom.
Kada je, 2016. godine osnivana ova farma, na 900 metara nadmorske visine, prvo su morali očistiti zapuštene pašnjake od šikare i smeća. Od tada, onako iz prikrajka, ali marljivo, vode računa o zdravlju svojih ljepotica, koje žive u prirodnom okruženju.
Sva njihova goveda su, naravno, vakcinisana i čipovana, ali to ne znači da su ona za pastire samo brojevi.
Svaku kravu oni znaju i prepoznaju, daju im i imena, a naročito su ponosni onu koja se zove Tesla.
Ima na ovoj farmi i anegdota i neobičnih dogodovština.
Tako je, u martu ove godine, kad je na pašnjacima još bilo hladno, jedna hrabra krava svoje tele odbranila od vuka.
– Rogovima je branila svoje tele, rikala je i zapomagala, pa su to primjetili šumari i pritekli joj u pomoć – priča Nikola Šimunac.
Srpska.info