Dan nakon 30.te godisnjice zatvaranja Bošnjaka u Livnu, prva privatna stranka u Bošnjaka, organizirala je tradicionalno privatno sijelo anemičnog štureg sadržaja, kako bi se narodu pokazalo “tko ima exkluzivitet nad njim i tko ga, mo’š si mislit, jedini brani”.
.
Sijelu su nazočili gotovo stoprocentno oni koji o 21. julu ’93. znaju, dakako, koliko i nepismen o kvantnoj fizici.
.
U isto vrijeme, grad Livno su preplavili dijasporci, koji su bijeg od julske traume i kruh pronašli po “Bijelom svijetu”, ali očekivano za njih na privatnom sijelu privatne stranke mjesta nema.
.
Njihova mjesta zauzeli su “mladi Muslimani” potomsko i tazbina vlasnika SDA koji će po zadatku nijemo i aklamatorno uzdišući ponavljati deplasiranu frazu: “Nikad zaboraviti, nikad oprostiti“.
.
Pitam se u ime svih nas iz jula ’93., čiji tragovi su duboko utkani u naše psihofizičko stanje: Gospodo vlasnici SDA, koga i u ime čega se plašite da ’21.juli’ obilježimo dolično i dostojanstveno ” Šetnjom sjećanja do MUP-a, Sportske dvorane, gradskih i seoskih škola, odlaskom na mjesto počinka šest Bošnjaka, čiji identitet, izuzev jednog prisutnog sa sijela, ne zna probrana elita.
.
Kultura sjećanja i nacionalni ponos za Vas su misaona imenica, čiji je ekvivalent vrijednosti jedno tapšanje po ramenu i 30 dekagrama teletine upitne kakvoće.
.
Narod je odveć imun na Vašu pseudo-brigu, i ogorčen je na pokušaj otuđenja exkluziviteta nad sobom.
Exkluzivitet pripada svima nama, a Vi ste otuđeni od naroda pred ciljnom ravninom istorijske ropotarnice.
.
S poštovanjem, Refik Hodžić
.
