Nakon posjeta Crnićima, naselju na krajnjem jugozapadu Čapljine, i razgovora s ljudima koje smo sreli, zaključak je da problemi stanovnika tog naselja koji stanuju u jednoj, a žive u drugoj državi nisu maknuli s mrtve točke od odluka Badinterove komisije.
Jest tridesetak žitelja Crnića, prema posljednjem popisu 2013. godine 34, mali broj, međutim, njihovi problemi su golemi. Žive na teritoriju jedne države BiH, a zbog prometne izoliranosti pretvorili su se u građane druge države – Hrvatske.
Za svoj položaj nisu krivi, a očito ih nitko nije “fermao” ni prilikom rasprava oko schengenskog režima. Na kraju krajeva, njihove probleme trebali su zajednički rješavati matična BiH, za Schengen zainteresirana Hrvatska te, naravno, Europska unija. Kako stvari trenutačno stoje, pristupanje RH Schengenu pretvorit će ih u apatride, odnosno hodat će i živjeti “ispod radara”.
Kako trenutačno stvari stoje, živjet će poput nedavno preminulog Mehrana Karimija Nasserija koji je 18 godina proživio na terminalu 2F zračne luke Charles de Gaulle u Parizu.
I to kraj svojih kuća, kraj svojih imanja!?
Inače, Crnići su ubavo seoce nasuprot po arheološkim nalazima čuvenog Vida. Nema sumnje da bi se nešto od tog arheološkog blaga našlo i na području Crnića da je netko tražio. U to naselje može se doći samo preko RH, bilo preko graničnog prijelaza Prud s ljubuške ili Metković, odnosno Gabela Polje, s čapljinske strane.
Da stižete u Crniće, upućuje prigodno izrađeni smjerokaz. Međutim, tridesetak metara dalje čekaju vas dvije podignute rampe koje bi, kada bi se spustile, a valjda su zato postavljene, žitelji tog seoceta mogli zaobići samo preko brda Velike Mitruše (426 m iznad mora), nekadašnjim, danas zaraslim konjskim putem u tri, četiri kilometra udaljenoj Gabeli, dok su prema jugu neprohodno močvarno Crničko polje i granična međa.
Ocjenjujemo, ako bh. i hrvatska strana oko tog dijela granice nisu vodile ozbiljne razgovore, ni te, kako bi graničari kazali, brklje nemaju svrhu. Djeluju smiješno, međutim, od kada su intenzivirani razgovori oko Schengena, nije smiješno mještanima Crnića.
Prva na redu kuća u Crnićima je iz ranijih posjeta nama znanog Jure Planinića koji nam je o temi života nakon što je usvojen Schengena, uz ostalo, rekao:
– Ne očekujem ništa, kako je bilo prije, valjda će tako biti i dalje. Što će se promijeniti. Nismo mi o tome ništa ni pričali, niti nas je tko obavijestio. Neće nas valjda zatvoriti.
Antu Jurkovića sreli smo kod crkvice sv. Ane, Crnići pripadaju župi Gabela Polje, pa je on s prijateljem iz Pruda došao vidjeti treba li što prije zime popraviti.
– Mi smo zabrinuti jer nama granica jako smeta, ljeti budu gužve, a nekada dođe i do problema. Izgrađen je poseban trak za nas seljane, da ne čekamo u redu. Krenemo radi uobičajenih dnevnih poslova, recimo po dijete u vrtić u Metkoviću, a ljudi koji satima čekaju u nama vide uljeze, prepriječe nam taj trak iako je obilježen. Sada svi čekamo kako će tek biti kad dođe Schengen. Nitko nam se do sada nije obraćao, čekamo što će biti. Ništa ne znamo. Što bi se reklo, visimo u zraku. Da Bog da i mi uđemo u taj Schengen pa da živimo kao normalni ljudi – kaže Ante, dok njegov prijatelj Zlatko Volarević iz Pruda iznosi problem s te strane granice.
– Mi smo od pamtivijeka skupa, među nama nema nikakvih problema, ali imamo veliki problem s granicom. Mi smo već u Schengenu. Imamo zemlju iznad graničnog prijelaza, ali do nje već godinama ne možemo doći. Ako ćemo tražiti “papire”, više nas koštaju oni nego što zemlja vrijedi. Imam šume i radne zemlje, neki ljudi davno su sadili masline, koja korist? Ne možete prevesti radne strojeve preko granice. Tako je iz godine u godinu, naši se problemi ne rješavaju – zaključuje Zlatko Volarević.
Sretosmo i dvoje mladih stanovnika. Kristina Rozić radi u Dubrovniku, do posla joj, kaže, trebaju dva sata, natrag još toliko. Uz osmijeh primjećuje da zbog “skupoće u Dubrovniku mogu živjeti samo bogati turisti”, ostali su osuđeni na prijevoz.
– Na sreću, troškovi prijevoza nam se refundiraju – kaže Kristina pa o temi Schengena nastavlja: – Vidjet ćemo od 1. siječnja što će biti, još ništa ne znamo. Mislim da bi nam trebalo biti jednostavnije, ali vidjet ćemo. O Crnićima nitko i onako ne vodi računa, Čapljina ne mari za nas, Metković je druga država…
Objava FOTO | Mještani Crnića: ”Daj Bože da uđemo u Schengen pa da napokon normalno živimo” pojavila se prvi puta na Čapljinski portal.
