Poslije rata se u zivotu obicna puka malo sto promijenilo. Osim tlacitelja koji su presvukli dresove te preko Brozove slike prebacili ocenase.
Nek se nađe!
.
Rigidni komunisti, koji su prijetili komitetom i drugim represalijama i plasili i progonili nepocudne, postali su cijenjeni domoljubi, clanovi udruga, uvaljeni na dobro placena mjesta.
.
Ipak, nikada se nisu odrekli starih veza i jarana. Hinjeni “bogomoljci” se nikada nisu odrekli utabanih staza. Puno je bilo i onih s “Praljak sindromom”- iliti “ja ustasa, caca komunista”. Takvih je najvise u svim sferama di je lezacina, a dobra para.
.
Ako se pogleda primjerice Livno, u oci upada notorni naziv skole ‘Ivan Goran Kovacic’. Pitam se s cime je taj partizanski smusenjak zaduzio grad na Bistrici, pa jos uvijek nosi naziv skole na ulazu!?
.
On je bio pjesnik mrznje i pisao morbidne uratke. Skoncao je od ruke ‘desnih antifasista’. Ovo je samo lakmus papir stanja duha u ovoj varosici.
.
U susjednom Tomislavgradu totalna mentalna zapustenost, koju je ovim vrijednim ljudima priskrbila “demokratska vlast”, od 1992. do danas stvorila je duhovne zombije koji su se pomirili sa sudbinom i kojima je tesko priznati da su prevareni od onih koji su im ubili ideale.
Igara bez kruha je maksima vlastodrzaca.
.
U Duvnu su se minimalno promijenili “bilizi” iliti kameni krajputasi. Ulica Borise Kovacevica i sudruga mu Numica – narodnih heroja su, doduse, izmjestene – ali su jos uvijek tu!
.
Neuku i pohlepnu vlast nije briga sto je zakinut pok. Mirko Beljan vođa hrvatske emigracije i u cije vrijeme ni Rankovic, ni Perkovic, ni Boza Spasic nisu uspjeli infiltritiai svoje ljude u Mirkovu momcad.
.
I drugi Mirko, onaj livanjski, zasluzuje vecu cast osim neugledne ulicice.
Prof. Mirko Vidovic, s kojim sam odrzavao korespodenciju, je zasluzio da se javna ustanova ili trg zove po njemu.
.
Cisto sumnjam da ce se to skoro dogoditi vidjevsi predizborne skupove pojedinih stranaka, gdje se hedonisticki ‘zdere i loce’ iz korita gore navedenih.
Tadija Ljubičić
