Paklena vrućina, temperature i preko plus 40: takvo se vrijeme do kraja dana očekuje u većini gradova u BiH, pa ni sunčano kamenito Livno neće biti izuzetak. Ali, srećom po njih, Livnjaci imaju bogatstvo koje drugi gradovi nemaju: ledenu izvorsku vodu na česmi u centru grada.
Nije ni čudo što se od ranog jutra na česmi uhvate redovi ljudi sa kanisterima i bocama. Čim ih napunte izvorskom vodom, boce se orose, pa ožedni i tko žedan nije.
Ova voda, koju mještani toče u samom centru Livna, izvire na samo nekoliko stotina metara iznad grada, na vrelu Duman, kako se od davnina zove izvor krške riječice Bistrice, što protiče kroz Livno.
Naziv Duman je turskog porijekla i znači “magla”. Oni koji su ovako nazvali vrelo, bez sumnje su mislili na izmaglicu koja se diže od sitnih kapljica vode na izvorištu.
Vrelo Bistrice je stoljećima poznato i kao izletište i kupalište i mjesto za teferiče.
Čim voda izbije iz kamenena, podno planine Crvenice, tu je bazen Bent: nije velik, ali je dubok tri metra. Šta je imao na umu onaj tko ga je, u davna vremena, isklesao u kamenu, nikad nećemo saznati.
O tom je bazenu i o Bistrici samoj još 1660. godine oduševljeno pisao čuveni putopisac Evlija Čelebija.
– Pred pećinom iz koje izvire ova bistra voda postoji veliki bazen, havz, od dest kvadratnih aršina. To je mjesto gdje se sastaju učeni ljudi i derviši. Mladići ulaze u ovaj bistri bazen kao vile i plivaju vješto kao ribe – napisao je Evlija Ćelebija.
Danas je mladića u Livnu malo, pa je malo i vilinskih kupača, ali je grad pun umirovljenika i putnika namjernika, koji obavezno svrate na česmu usred grada, da se napiju vode sa Dumanovog vrela.
Srpskainfo.com
