Šuica je ovih dana postala bogatija za jedno značajno umjetničko djelo. Naime, na inicijativu Krešimira Markovića, profesora u dubrovačkim srednjim školama i vijećnika u Gradskom vijeću grada Dubrovnika, rođenoga Šuičaka, jedna od najpoznatijih dubrovačkih umjetnica, Ivana Jovanović Trostmann, izradila je i postavila kombiniranom tehnikom fresku-mozaik u kapelici sv. Jeronima na lokalitetu Rajkovača u Šuici, mjestu na kojem su šuički branitelji u Domovinskom ratu zaustavili napad, tzv. JNA na Hrvate Šuice i okolice.
Slikarica Jovanović Trostmann imala je pomoć darovitoga Dubrovčanina Ivice Nadramije te tehničku asistenciju u zidarsko keramičarskih radovima prof. Markovića i prof. Tea Trostmanna.
Uprav se ne zna gdje je oko 345. godine rođen slavni Dalmatinac, sveti Jeronim (punim imenom Sophronius Eusebius Hieronymus Stridonensis), osoba nemirna duha i još nemirnije mladosti provedene u carskome Rimu. Ostalo je zapisano da se rodio u Stridonu „na granici između Dalmacije i Panonije“. Kao dvanaestogodišnjega dječaka roditelji su ga poslali na školovanje u Rim glasovitom učitelju Eliju Donatu (Aelius Donatus), što je zasigurno pridonijelo da je o kasnije bio jedan od najučenijih ljudi svoga vremena.
Jedna od njegovih najvećih zasluga je to što je preveo Bibliju s grčkoga na latinski jezik, da bude dostupna i razumljiva i običnim ljudima, zato se i zove „Vulgata“ (opća). Hrvatski narod je svetoga Jeronima smatrao svojim “čovikom” pa je i papa Siksto, vjerojatno podrijetlom Bokelj, ustanovio Zavod svetoga Jeronima u Rimu 1521. godine za sve hodočasnike koji dolaze s naših područja. Marko Marulić napisa u Jeronimovu Epitafu da je njegov genij nekoć stekao mnoga odličja, ali da je Jeronim svojim djelotvornim životom postigao još veću slavu. Sv. Jeronim sigurno je jedan od najvažnijih ljudi za hrvatsku kulturu i duhovnost.
Upravo zahvaljujući njegovu ogromnom autoritetu stoljećima se hrvatski jezik uspijevao očuvati kao liturgijski jezik, što je prava rijetkost u okvirima Katoličke crkve. U više je glagoljskih brevijara uključen „Officium“ Sv. Jeronima, a i u nekim Misalima nalazi se Misa za blagdan tog sveca koji se slavi 30. rujna. Umro je u Betlehemu 30. rujna 420. godine, a naknadno su njegovi posmrtni ostatci preneseni u baziliku Santa Maria Maggiore u Rimu.
Danas se sa sigurnošću ne može potvrditi gdje je bio rodni mu gradić Stridon, tako da se nekoliko mjesta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini diči da su mogući zavičaj Jeronimov. Kraški fenomen Stržanj u Šuici (moguće u starini Stražanj?) je u doba kraljice Katarine u 15. stoljeću jedan od protuturskih bedema i narodna predaja baš hoće da je tu bio stari Stridon, iako zasad nema čvrstoga dokaza.
Ovo umjetničko djelo Ivane Jovanović Trostmann krasi otvoreni kolorit koji se kreće od šuičkoga planinski otvoreno-plavoga neba, bujnoga zelenila i tamnocrvene odjeće sv. Jeronima, do bijelih i crnih elemenata koji prikazuju kraški teren Stržanja i Malovana, zatim stari most, rimsku cestu i crkvu. Vjerujem kako će ovo djelo svojom umjetničkom vrijednošću uvelike obogatiti tamošnju kulturnu baštinu te značajno pridonijeti popularnosti sv. Jeronima u Šuici i okruženju, a nadamo se da će se u budućnosti moći i dokazati povezanost ovoga velikoga čovjeka i sveca s ovim svetim šuičkim krajem koji stoljećima svoju katoličku vjeru, između ostaloga, baštini i na tradicijskoj povezanosti sv. Jeronima i Stržanja-Stridona.
www.tomislavnews.com
