Prisojanin Bože Drmić, nekadašnji prosvjetni djelatnik, općinski vijećnik i autor nekoliko knjiga o buškoblatskome kraju, ostvario je svoj planinarski san. U društvu sumještanina i iskusnoga duvanjskoga planinara Ilije Babića popeo se na Konj, najviši vrh Kamešnice, visok 1856 metara. Taj uspon posvetio je svome prerano preminulome unuku Boži.
Neke se planine osvajaju snagom, neke upornošću, a neke ljubavlju. Uspon Bože Drmića na najviši vrh Kamešnice, imao je sve to.
U 84. godini života Bože se protekle nedjelje uputio na Kamešnicu. Društvo mu je pravio njegov sumještanin i iskusni duvanjski planinar Ilija Babić, koji nam je proslijedio fotografije i videozapise s uspona.
No, ovaj uspon za Božu nije bio samo još jedan planinarski pothvat. Posvetio ga je svome unuku Boži, mladiću koji je ovoga ljeta prerano preminuo.
Upravo toj činjenici ovaj uspon daje posebnu emociju. Jer Konj nije nimalo lagan cilj ni za mlađe i iskusnije planinare. Uspon je zahtjevan i traži dobru fizičku spremu, izdržljivost i upornost. A Bože je, unatoč svojim godinama, stigao do vrha.
– Mogu reći da je u dobroj formi. Protekle godine uspeo se na Zavelim, Kolino i Tušnicu, govori za Tomislavcity Ilija Babić, koji je s Božom podijelio ovaj poseban planinarski dan.
Bože Drmić dobro poznaje svoj kraj i njegove planine. Kao prosvjetni djelatnik, nekadašnji općinski vijećnik i autor knjiga posvećenih buškoblatskom kraju, godinama čuva i zapisuje priče, ljude i ljepote zavičaja. Planina je, čini se, još jedno mjesto na kojemu pronalazi povezanost s krajem kojemu pripada.
A ovaj put na vrh nije ponio samo želju da ostvari vlastiti san. Ponio je i uspomenu. Zato je ovaj uspon na Konj više od planinarskog uspjeha. On je tiha posveta jednom mladom životu, uspomena koju je dida odlučio ponijeti sa sobom sve do samoga planinskoga vrha. Bliže nebu. Bliže svome unuku. S pogledom na zavičajne ljepote.
Kao sponu između ta dva svijeta, na kraju ove priče donosimo pjesmu „Netaknuto blago“, objavljenu u Božinoj knjizi Buškoblatski kraj – hrvatski raj. Pjesmu je napisao Marko Ivan Blažević.
Netaknuto blago
I ja sam ujutro zanosno šetao
Zemaljskim rajem u portretu uma;
Ne znadoh stati dok nisam pao
U krilo bilja začaranih šuma.
I kada padoh travi nauznačke
I stavih glavu na izlizan kamen,
Proljeća ruke i mirisa značke
Prekriše mene kao tajni plamen.
Jer otkrih ranu – nedostatak kraja
Za punu sreću nostalgiju zora;
Vratih se rosom u prostore raja
Gdje kapljom vode zrcale se mora.
U dahu vjetra i kitici svjetla
Otkrivam sonet netaknutog blaga
I čujem pozdrav jutronoše pijetla
Što mili uhom i bubnjiće draga.
Z.S. /Tomislavcity
Objava Dida Bože Drmić se uspeo na najviši vrh Kamešnice: Uspon posvetio prerano preminulome unuku Boži pojavila se prvi puta na Tomislav City.
