Želimir Čečura: Ne u moje ime! Dosta selektivne istine, zabrana i političkog licemjerja

Poštovana gospođo Trivić,

Pišem Vam kao hrvatski branitelj rodom iz Livanjskog kraja, kao čovjek koji ondje ne živi gotovo pedeset godina, ali kojemu je taj kraj i dalje dio identiteta, pamćenja i odgovornosti. I upravo zato ne mogu i neću šutjeti kada se u javni prostor plasiraju poruke koje selektivno tumače povijest, prešućuju cjelinu istine i ponovno otvaraju rane među narodima koji su previše stradali da bi si to više smjeli dopustiti.

Kažete da je „povijest teška, a zaborav drugo stradanje“. To je točno ali samo ako vrijedi jednako za sve. Povijest ovih prostora nije crno-bijela i nije vlasništvo jednog naroda. Bilo je progona, razaranja, ubijanja i stradanja na svim stranama. Kada se pamti samo vlastita bol, a tuđa prešućuje, to nije pijetet nego politika i to ona koja ne liječi, nego produbljuje rane.

Vaš posjet srpskim povratnicima i pravoslavnim svetinjama u Livnu bio bi legitiman i ljudski čin da je ostao u okvirima brige za ljude i očuvanja baštine. Nitko razuman ne može osporiti težak položaj malobrojnih povratnika. Ali pomirenje ne može počivati na jednostranim narativima, na prešućivanju uzroka ratova i na ignoriranju stradanja drugih. Istina, ako je istina, ne može biti selektivna.

No ono što je Vaš posjet pretvorilo iz ljudskog u politički čin podjela jest Vaš javni zahtjev za zabranom koncerata hrvatskog pjevača Marka Perkovića Thompsona u cijeloj Bosni i Hercegovini. Time niste poslali poruku mira, nego poruku zabrane, pritiska i političke stigmatizacije jednog naroda i njegove kulturne scene.

Vaše teške optužbe o „širenju vjerske, nacionalne i rasne mržnje“, pozivi Predsjedništvu BiH, Ministarstvu sigurnosti i Tužiteljstvu na kaznene progone, te Vaše inzistiranje da se, ako već nema zabrane u Hrvatskoj, uključe i međunarodne institucije to više nije politički stav. To je pokušaj političkog nametanja i oblikovanja javnog prostora kroz pritisak i etikete.

U zemlji koja je prošla rat, riječi političara nisu samo riječi. One mogu smirivati ili zapaliti. Vaše, nažalost, ne smiruju. One produbljuju nepovjerenje, stvaraju nove podjele i vraćaju nas unatrag. A narodima ovih prostora ne treba povratak u prošlost treba im budućnost.

Kao čovjek iz tog kraja, koji zna što znače rat, gubitak i razaranje, govorim Vam otvoreno: zabrane, optužbe i selektivna istina nikada nisu donijele mir. Donijele su samo nove sukobe, nove podjele i novu gorčinu.

Ako se već pozivate na povijest, onda je recite do kraja. Ako govorite o stradanju, priznajte svako. Ako tražite pravdu, primijenite ista mjerila na sve. U protivnom, Vaša retorika nije borba za istinu nego politički alat.

Ne možete tražiti poštovanje za vlastitu bol, a ignorirati tuđu. Ne možete govoriti o pomirenju, a zazivati zabrane. Ne možete pozivati na mir, a istodobno podizati nove zidove među ljudima.

Povijest nije sredstvo političkog pritiska. Žrtve nisu politički argument. Sjećanje nije oružje.

Narodi ovih prostora preživjeli su ratove, progone i razaranja preživjet će i političke poruke koje ih pokušavaju ponovno podijeliti. Ali odgovorni političari trebali bi znati: svaka izgovorena riječ ostavlja trag. Neke liječe, a neke razaraju.Vaše, nažalost, danas razaraju povjerenje.

Ja, kao hrvatski branitelj rodom iz Livanjskog kraja, ne pristajem na selektivnu istinu, na politiku zabrana i na retoriku koja dijeli ljude. Ne u moje ime.

Želimir Čečura

relax-portal.info