Livnjaci znaju što znači istina
U javnom prostoru sve se češće pojavljuju izjave koje pokušavaju relativizirati ulogu Hrvatske u Domovinskom ratu, kao i njezinu povijesnu odgovornost, pobjedu i žrtvu.
Čak se i političari s vrlo skromnim izbornim legitimitetom postavljaju kao tumači hrvatske prošlosti, često iznoseći teze koje nemaju veze s dokumentiranom stvarnošću.
Jedno od najčešće spominjanih imena je Milorad Pupovac, političar koji godinama zauzima važnu poziciju u hrvatskoj politici, unatoč činjenici da njegova lista ne dobiva povjerenje ni približno onoliko koliko iz njezine pozicije proizlazi moći.
Problem nije u pripadnosti manjini, nego u političkom obrascu koji se već dugo ponavlja: umjesto izgradnje povjerenja, često se stvara dojam da se hrvatska država mora stalno opravdavati, objašnjavati i dokazivati.
Danas, trideset godina nakon rata, dok u Livnu i cijeloj livanjskoj okolici još uvijek postoje rane iz toga vremena, sasvim je razumljivo da izaziva nelagodu kada politički akteri, pa i oni koji žive od hrvatskih institucija šalju poruke koje relativiziraju hrvatsku obranu ili predstavljaju Hrvatsku kao krivca.
Svako livanjsko selo bilo na prvoj crti bojišnice ili van nje dobro zna što je bilo 1991., a što 1993. godine, pa sve do 1995. godine. I nije zaboravilo ni granate, ni kolone izbjeglica, ni strepnju, ni ponos, a ponajmanje je zaboravilo da se Hrvatska branila dok ju je drugi napadao.
Zato su Livnjaci posebno osjetljivi na pokušaje prekrajanja istine. Jer kad si jednom branio svoj prag, znaš što znači kad netko drugi pokušava zanijekati tvoju žrtvu.
Hrvatska ne traži previše. Traži samo poštovanje
Hrvatska ne traži osvetu, ne traži privilegije, ne traži posebna prava.
Ona traži nešto puno jednostavnije:
- poštovanje žrtava,
- priznanje dokumentirane povijesti,
- političku odgovornost onih koji djeluju u hrvatskim institucijama,
- i prestanak manipulacija koje nanose štetu državnom jedinstvu.
To je minimum. To je civilizacijska norma. To je obveza svakoga tko želi biti dio političkog procesa u državi koja mu daje povjerenje.
Istina je temelj mira, a mir nema alternativu
Hrvatska je danas dovoljno snažna da jasno kaže: nema kompromisa oko činjenica, oko Domovinskog rata i oko poštovanja hrvatske slobode.
Mir koji se gradi na laži nema budućnost. Mir koji počiva na istini, odgovornosti i međusobnom uvažavanjima. Zato je važno ponovno i iznova ponavljati ono što je jednostavno:
Hrvatska se branila i u livanjskom kraju, Hrvatska je pobijedila i Hrvatska nikome ne duguje ispriku za svoju obranu!
Livno, kao grad koji je dao veliki broj branitelja i koji je i sam bio dijelom ratne stvarnosti, dobro razumije koliko je važno čuvati istinu. Jer istina nije prijetnja nikome, ona je temelj mira. A mir koji se gradi na istini jedini je mir koji može trajati.
Duguje samo istinu sebi, svojim braniteljima i budućim naraštajima.
Hrvatska ima puno pravo očekivati da se istina o njezinoj borbi poštuje i u Zagrebu, i u Beogradu, i u svakom političkom istupu. To nije pitanje lojalnosti nego elementarne odgovornosti prema državi u kojoj živiš i čije institucije koristiš.
A istina je, koliko god je neki pokušavali prikriti, uvijek ista, sloboda nije poklonjena ona je izborena. Vrijeme je da to jasno i glasno kaže svaki put kad treba.
Želimir Čečura
