Institucija ombudsmana za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine prihvatila je dvije pritužbe Marije Krolo iz Tomislavgrada i utvrdila da je hrvatski jezik diskriminiran, te uputila preporuke Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH i Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću BiH da u roku od 30 dana od prijema Preporuke usvoje pravni okvir kojim se osigurati ravnopravna uporaba sva tri službena jezika, odnosno dva pisma, prenosi Tomisavcity.
Naime, u Bosni i Hercegovini ravnopravno postoje tri jezika i dva pisma i oni bi trebali biti jednako zastupljeni na svim razinama, u svim dokumentima, javnim publikacijama i eksternoj komunikaciji s građanima. A da tome nije tako pokazala je Marija Krolo iz Tomislavgrada koja je Instituciji ombudsmana za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine uputila pritužbe da na službenim mrežnim stranicama dviju navedenih institucija ne postoji hrvatski jezik, odnosno da se nakon odabira opcije hrvatskoga jezika pojavljuju tekstovi na bosanskome jeziku.
Ili kako je Marija navela: „95% objavljenih tekstova je na bosanskom jeziku, te opcije odabira srpskog ili hrvatskoga jezika služe kao pravni dekor, odnosno mimikrija za bosanski jezik.“
Podnositeljica pritužbe se više puta obraćala VSTV-u BiH i Ministarstvu ukazujući na pitanje ravnopravne uporabe jezika na službenoj mrežnoj stranici tražeći odgovore na pitanja kojim dokumentom i na koji način je regulirana uporaba jezika na mrežnoj stranici navedenih institucija te je upoznata zbog kojih se okolnosti nije uvijek moguće osigurati sve jezične verzije određenoga dokumenta.
U odgovorima navedenih institucija pokušalo se formalno opravdati ovakve postupke nedostatkom lektora ili osobe u sistematizaciji koja bi se bavila uređivanjem ili da se nasumično koriste jezici, iako su dokumenti skoro uvijek završavali na bosanskome jeziku.
Institucija ombudsmana je utvrdila da ti formalni razlozi ne mogu biti opravdanje i da je na ovaj način hrvatski jezik diskriminiran, te da jezik nije samo sredstvo komunikacije nego i bitan element kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Također, utvrdili su da odabir jezika bez stvarne funkcionalnosti – kada se, bez obzirna na izbor, sadržaj prikazuje na jednome jeziku – predstavlja oblik obmanjujuće prakse koja dodatno narušava povjerenje građana u institucije.
Vrijedan je ovo rezultat borbe Marije Krolo, koja je utrošila puno vremena, rada i sredstava kako bi i formalno dokazala ono što svi znamo. Čudno je da čak i Preporuke Institucije ombudsmana nisu napisane na hrvatskome jeziku, a upravo na to se i odnose.
Možda je najtužnija stvar u ovome što u tim institucijama rade i mnogi Hrvati ili koji se barem tako predstavljaju i koji nijemo gledaju i prihvaćaju ovakvu praksu.
Mogli bi reći da je ovakvo postupanje mnogih hrvatskih predstavnika na različitim razinama vlasti postalo gotovo pa pravilo, a institucionalna borba prepuštena je pojedincima ili volonterima izvan sustava. Upravo to je uradila Marija Krolo kojoj treba čestitati na upornosti i ovim vrijednim dokumentima.
U nastavku možete pročitati obje Preporuke u svezi pritužbe Marije Krolo OVDJE i OVDJE
Braniteljski portal
