Godinama su bliski članovi porodice vjerovali i nadali se da će policija rasvijetliti mučko ubistvo. Umrli su, ali pravdu nisu dočekali.
Porodica ubijenog Kusića godinama nakon zločina živjela je u očaju. Iako su tvrdili da znaju identitet ubice strahovali su da je imao zaštitu tadašnjih lokalnih policijskih službenika, što se, s obzirom na sve okolnosti, ispostavilo tačnim. Rasvjetljavanju slučaja nije pomoglo ni što je supruga, koja je takođe u međuvremenu preminula, tokom istrage prepoznala osumnjičenog koji je kobne večeri namamio Kusića da izađe iz kuće.
Klopka
Tada nepoznati mladić pokucao je na vrata porodične kuće Kusića, koja se nalazi na Vučijaku, uz put Prnjavor Stanari. Bilo je oko 20 sati, a mladić je tražio pomoć, jer mu je automobil navodno zapao u snjeg. Nije trebalo dugo Kusiću da napusti topli dom i krene za mladićem, ne sluteći da ustvari ide u smrtonosnu klopku.
Ubica je čekao sakriven u žbunju pored puta. Kusić nije stigao ni izaći iz traktora. Ispaljeni su rafali, a Kusić je pogođen sa 5 hitaca u leđa.
Par trenutaka nakon ubistva na Vučijaku, nekoliko kilometara dalje, policija je pokušala zaustaviti “mazdu 323”, koja je u punoj brzini projurila pored patrole.
Uslijedila je potjera i bjegunci su uhapšeni. Savjesni policajci su saznali da se te večeri dogodilo i ubistvo, pa su učinili sve kako bi utvrdili da li su bježanje od policije dvojice mladića i pomenuto ubistvo povezani. Bili su u pravu. Pokojna supruga ubijenog Kusića prepoznala je jednog mladića iz “mazde” da je kobne večeri bio ispred porodične kuće i zamolio Đorđu da izađe napolje i pomogne mu u izvlačenju auta. Mladić je ubrzo pritvoren, ali i pušten. Naime, prošao je poligraf koji su, inače, prolazili svi, pa se postavlja pitanje na koji način su uopšte rađena poligrafska ispitivanja tih godina.
Nekoliko godina kasnije uhapšeni mladić nastradao je u saobraćajnoj nesreći.
Obećanje
Porodična kuća Kusića nalazi se uz put koji preko Vučijaka spaja Prnjavor i Stanare. Nekada puna kuća, danas je pusta, a rodbina priča kako je tako otkada je život izdao i Željka Kusića, sina ubijenog.
– Umro je i Željko ne dočekavši pravdu. Tuga kakva se rijetko gdje viđa, ali eto, u ovoj zemlji je to izgleda normalna stvar – kratko je izjavila bliska rođaka pokojnika.
Za pokojnog Željka, sina ubijenog Đorđe, slučaj je oduvijek bio čist kao suza, a identitet ubice poznat. Ono što nije bilo čisto, to je bio rad policije.
U našem posljednjem razgovoru Željko je do detalja ispričao kako je ne samo otkrio identitet ubice, već i nalogodavce mučkog ubistva svog oca. Nažalost, ove informacije nisu naišle na razumijevanje u tadašnjoj policiji, a brojni dokazi koje ćemo otkriti u ovom tekstu idu u prilog sumnjama u ozbiljnu opstrukciju, zbog koje do danas niko nije ni odgovarao.
ALEKSANDRA MUČILI, PA MU ISPALILI METAK U POTILJAK Banjalučanin pronađen mrtav iza kuće: Ubistvo misterija i dan danas
Obećanje dato Željku u junu 2011, nakon našeg posljednjeg susreta, da će se pratiti istraga do njenog kraja važi i danas.
Opstrukcija
Bliski članovi porodice ubijenog Kusića godinama su tvrdili da su im policijski službenici, koji su u kritično vrijeme radili u Policijskoj stanici Prnjavor, u prvim danima istrage tražili visoke novčane iznose za rješavanje slučaja.
Željko je tvrdio da je zbog višegodišnje opstrukcije u lokalnoj policiji sproveo privatnu istragu i riješio slučaj. Ova privatna istraga, tokom koje je Željko spavao, kako je rekao, po štalama i šumama vrebajući ubicu, otkrila je da je njegovog oca ubila osoba koja je bila pripadnik “Vukova sa Vučijaka”, te da je za ubistvo dobila veću sumu novca.
Tokom istrage, od različitih izvora dobio je potvrdu o identitetu ubice, ali sve je to bilo uzalud, jer se niko od lokalnih policijskih službenika, slučajno ili namjerno, nije želio ozbiljnije upustiti u čitav slučaj.
U danima koji su uslijedili nakon ubistva oca, Željko je dobio i ponudu od lokalnog policajca, koji je tražio 10.000 maraka za pušku kojom je ubijen Đorđo.
– Novac nisam imao, a ovaj čovjek je ubrzo otišao na bolovanje, pa zatim na godišnji i na kraju se zaposlio u drugom gradu. U međuvremenu, kupio je novi automobil – pričao je Željko dodavši ujedno kako se nakon svega odlučio da sprovede privatnu istragu.
Tragičan niz
U razgovoru koji smo vodili 2011. Željko se prisjetio kako je događaj sredinom 90-ih godina prošlog vijeka nagovijestio crnu sudbinu kompletne porodice Kusić, inače poznate po građevinskim poslovima.
Prema Željkovoj priči, a koju je potvrdila i zvanična policijska evidencija, 28. avgusta 1995. godine, nakon porodične svađe, Željkov stric Lazar Kusić (brat ubijenog Đorđe) ubio je svog drugog brata Petka Kusića i teško ranio Petkovog sina Radojicu, a sve zbog starog stabla kruške, koje je posjekao Radojica.
Nekoliko dana nakon tog ubistva, Lazar je bio u pritvoru, a nepoznate osobe su mu minirale porodičnu kuću. U eksploziji je povrijeđena Lazareva supruga, a za miniranje Lazar je optuživao upravo brata Đorđu.
– Moj otac je bio invalid bez noge i nikada nije nikome nažao učinio. Dok je Lazar bio u pritvoru čuli smo priče kako on za ovo miniranje optužuje nas, iako se zna da su to uradili pripadnici “Vukova sa Vučijaka”, koji su i tokom prošlog rata u BiH minirali Lazarev bazen za pitku vodu – ispričao je tokom našeg posljednjeg razgovora Željko Kusić.
Privatna istraga
Suočen sa opstrukcijom u lokalnoj policiji, sin Željko odlučio se da provede privatnu istragu tokom koje se i sam našao na nišanu, ali na sreću, izbjegao je sudbinu svog oca.
Iz svjedočenja pokojnog sina bilo je jasno da je ubistvo Kusića pripremano duži vremenski periodu.
Naime, nekoliko mjeseci prije ubistva, nepoznati mladići su na gotovo identičan način pokušali izvući Đorđu iz kuće. Bilo je to 15. oktobra 1999. Na vrata je pokucao plavokosi mladić i obratio se za pomoć. Priča o zaglavljenom autu takođe je bila identična, ali je tada u pomoć otišao Željko i tako barem za kratko, spasao život svom ocu.
– Sjećam se da je bila gusta magla. Taj mladić mi je odmah bio sumnjiv, jer je mjesto na kome je rekao da je zapao auto imalo široko proširenje na kome se kamion mogao okrenuti, a ne auto. Odlučio sam da mu pomognem, spremio se i izašao do svog auta. Najednom, vidio sam mladića da razgovara s mojim ocem, koji je bio na prozoru, i tražio od njega da ga izvuče traktorom. To mi je bilo još sumnjivije, jer otkud je taj mladić znao da imamo traktor, koji je bio parkiran u garaži iza kuće. Nakon svega, odlučio sam da ipak odem svojim autom, sjeli smo i otišli do mjesta slijetanja – pričao je Željko.
Navodeći detalje, sin ubijenog je tako ispričao da je automobil ubrzo izvučen iz kanala, te da je kasnijom istragom utvrdio da je mladić koji mu se obratio za pomoć jedno vrijeme ležao s njegovim stricem Lazarom u pritvoru, piše Srpskainfo.
BONUS VIDEO:
