Inspiriran životom nekadašnjeg livanjskog kraja, 69-godišnji Drago Ivković – Jole iz Zagoričana kod Livna stvara umjetnička djela koja čuvaju duh prošlosti.
Jednostavan komad drveta u njegovim rukama postaje umjetničko djelo nadahnuto tradicijom nekadašnjeg seoskog života ovoga kraja.
Jolina radionica, smještena u prizemlju njegove kuće, prepuna je drvenih figura koje oživljavaju prošlost Livna. Posebno su dojmljiva zaprežna kola, simbol nekadašnje svakodnevice ovog kraja.
Bez formalnog umjetničkog obrazovanja, godinama je, korak po korak, usavršavao svoj talent. S nevjerojatnom preciznošću Jole oživljavala svaki detalj – od izraza lica pojedinih skulptura, njihovih dijelova tijela ili odjeće do precizno oblikovanih konja.
Prikaz “Posljednje večere” za Vukovar
Prva rezbarija Jole Ivkovića nastala je nakon pada Vukovara nadahnut teškom sudbinom bliskog člana obitelji, izradio je prikaz “Posljednje večere”.
“Na njihovu kuću palo je 38 granata, bila je sva srušena, a ostao je samo jedan zid nedirnut – onaj na kojem je stajalo raspelo. Kad su obnovili kuću i vratili se u Vukovar, odnio sam im tu ‘Posljednju večeru”’, prepričava Jole i dodaje kako je tada počeo raditi i druge skulpture.
Jole izrađuje razne motive – od raspela, prikaza Isusa i svetaca, do figura poput svirača gusala i konja. Svako njegovo djelo puno je detalja. Dok neke radove poklanja ili prodaje, za neke kaže da mu se izuzetno teško odvojiti od njih.
”Vidiš ovu djevojku? Kad sam je tek napravio možda sam je mogao tada prodati. Ali sada, toliko mi je prirasla srcu da bih se teško odvojio od nje. Puna je detalja, ispala je tada tako dobro da se sam sebi divim kako sam to uspio. Jednostavno mi je teško sada, nakon toliko godina, dati je ili prodati”, govori.
Dok nam pokazuje svoje rezbarije zaustavlja se na drvenu skulpturu harmonikaša.
“Ovo sam ja”, kroz smjeh nam govori. ”Vidiš kakve smo hlače nosili tada. Svirao sam harmoniku i ovako sam izgledao kada sam išao zaprositi svoju Tonu”.
Sjećanje na oca
Među svojim skulpturama pokazuje i guslara, čije je lice tako precizno izrezbareno.
”Ovo je moj otac, bio je guslar, imao je nevjerojatan glas. Kako je samo pjevao to je nevjerojatno. Ovo sam napravio po sjećanju na njega”, govori Jole.
Zaprega s kolima, pažljivo oblikovana i puna sitnih detalja, jedno je od najimpresivnijih djela koje je Jole izradio u svojoj radionici. Za stvaranje takvog umjetničkog djela potrebno je i nekoliko mjeseci intenzivnog rada. Nju nam s ponosom pokazuje Jole.
Konji ga neodoljivo vraćaju u djetinjstvo, i govori oni su mu najdraži motiv za stvaranje radova.
”Kao djeca imali smo konja Sokola i obožavao sam ga. Ja kada radim skulpturu konja, sjetim se njega, osjetim njegovu milinu i toplinu dok rezbarim”, nostalgično nam govori Jole.
Iako drvene skulpture na prvi pogled mogu djelovati jednostavno, svaka od njih zahtijeva tjedne, a ponekad i mjesece pažljivog rada. Nije jednostavno napraviti neko umjetničko djelo.
”Dogodi se da pri samom kraju skulpture pukne neki dio na njoj. Tada nema povratka, ne može se to nikako zalijepiti ili popraviti. Na drvetu je sve vidljivo. Tada to bacim ili zapalim. Uzmem drugo drvo i ispočetka”, pojašnjava.
Put do brojnih Livnjaka
Od običnog komada drveta Jole stvara umjetnička djela. Svaki rez na njegovom djelu predstavlja neku uspomenu na neka prošla vremena, a svaka skulptura podsjeća na ljepotu života kakav je nekada bio.
Mnoga od Jolinih djela pronašla su put do brojnih Livnjaka diljem svijeta, gdje sada krase njihove domove i povezuju ih s rodnim krajem.
Ako vas put ikada navede u Zagoričane, posjetite Jolinu radionicu sigurno ćete u njoj pronaći nešto za svoj dom što vas vraća u neka prošla, puno jednostavnija vremena.
Hercegovina.info
