Andrija Duvnjak i Ruža r. Pelivanović dobili su u Čukliću sina 5. travnja 1884. godine, kome su na krštenju dali ime Mato. Kršten je na dan rođenja. Školovao se u Čukliću, Livnu i Visokom.
U franjevački habit ga je obukao i primio u novicijat u Fojnici 14. srpnja 1903. godine fra Danijel Ban, provincijal. Tom prigodom uzeo je ime fra Anto.
U ruke provincijala Bana fra Anto je položio jednostavne zavjete u Fojnici 14. srpnja 1904. godine. Svečane zavjete položio je u ruke fra Vida Miljanovića, provincijalova delegata, 16. srpnja 1907. godine.
Tom prilikom uzeo je ime fra Hrvoje. U Livnu je 1906/07. student treće godine bogoslovlja kao fra Anto, a koncem siječnja 1908. polaže ispite iz 4. godine teologije kao fra Hrvoje.
Za prezbitera ga je zaredio 28. kolovoza 1907. godine fra Marijan Marković u Banjoj Luci. Svoje relativno kratkotrajno pastoralno djelovanje fra Hrvoje Duvnjak stariji započeo je kao kapelan u Vidošima (1908-1909).
Odatle odlazi za kapelana i samostanskog vikara na Goricu (1909-1912). Godine 1910. i 1911. je na Gorici i svetkovinski propovjednik.
Još je zadužen za poučavanje dječaka u samostanu u kršćanskom nauku, te brigom za bolesnike. Potom prelazi na pastoralni rad u Podhum kod Livna.
Ondje obnaša službu župnika, ali nosi naslov kapelana jer Podhum u to doba još nije formalno proglašen župom. Obavlja tu još i službu katehete i ravnatelja Trećeg reda.
U Podhumu se zadržava od 1914. do 1918. godine, te od 1919. do 1922. Godine 1918. fra Hrvoje je opet u samostanu na Gorici samostanski vikar te poučavatelj dječaka u vjeronauku i svetkovinski propovjednik broj dva.
Iz Podhuma je premješten za župnika u Suho Polje (1922-1925). I tu je kateheta i ravnatelj Trećeg reda.
Umro je 18. siječnja 1925. godine u Suhom Polju kod Kupresa kao aktualni župnik od upale mozga, koju je dobio proviđajući bolesnike sakramentima. Iako je bio “jak i snažan, gorka ga je smrt pokosila” (Necrologion II).
Samostan Gorica
